„U postojećoj situaciji brodovi su praktično „zarobljeni" u Bijeloj, a njihovi vlasnici gube ugovorene terete, te je sasvim izvjesno da država po tom osnovu može plaćati “penale”, odnosno odštetne zahtjeve. Što duže bude čekanje brodova na dovršetak remonta to će mogući odštetni zahtjev biti veći, tako da je po državu povoljnije da se umjesto strategije čekanja, Vlada odluči da se za oko 200 radnika poveže staž i isplate zaostale zarade i otpremnine po slovu kolektivnog ugovora.“, ističe Perić.
On dodaje da bi takva odluka značila da se moraju pronaći određena sredstva, ali ako ih ne obezbijedi što skorije, Vlada rizikuje da se dođe do vrtoglavih odštetnih zahtjeva kompanija vlasnica brodova koji u Brodogradilištu čekaju razvoj situacije.
„Naglašavamo da radnici hoće da rade, i da su se na štrajk odlučili kao na jedini preostali mehanizam zaštite svojih prava, jer su ovakvim pokretanjem stečaja stavljeni pred svršen čin. Pitanje koje ostaje za ozbiljnu analizu jeste zašto je Poreska uprava kao državna institucija pokrenula stečaj u privrednom subjektu u većinskom vlasništvu države, a da prethodno sa nadležnim državnim organima nisu sagledane negativne posljedice, među kojima su i odštetni zahtjevi, koje takav korak može uzrokovati. Odnosno, zašto nije izvršena ozbiljna procjena koliko pokretanje stečaja po različitim osnovama može koštati državni budžet i građane, te koliko se u ovoj industrijskoj grani dugoročno može izgubiti radnih mjesta ovakvim potezom. Ostaje i velika dilema kako se došlo do enormnog poreskog duga, ako prema podacima iz januara 2015. od strane Poreske uprave, Brodogradilšte Bijela nije prepoznato kao preduzeće koje se može smatrati među najvećim dužnicima poreza i doprinosa iz i na lična primanja, kao ni najvećim poreskim dužnicima uopšte.“, objašnjava poslanik Pozitivne.
U saopštenju Perić dalje navodi da je time otvoren prostor za špekulacije koje su stvarne namjere tog čina kojim bi budući kupac imovine do nje došao pod povoljnijim uslovima i da se pritom “oslobodi zaposlenih”.
„To svakako ostaje prostor koji moraju da ispitaju nadležni državni organi, ali je sada stvar i interesa radnika, ali i države da se što prije nađe rješenje da bi Brodogradilište radilo, jer svaki dan njegove disfunkcije sasvim izvjesno znači značajna finansijska opterećenja za državu po osnovu “penala” prema ino kompanijama, a teret toga se na kraju prevaljuje na sve poreske obveznike. Stoga je potrebno što prije operacionalizovati sredstva za isplatu potraživanja radnika, kako bi se stekli uslovi za nastavak rada na brodovima i izbjegla mogućnost plaćanja velikih odštetnih zahtjeva.“, zaključak je saopštenja.
