„Ta crkva kojoj je na čelu on, proizvodi i apologira ponašanje koje je za stid i sram svakome civilizovanom građaninu. Vjerujući koji su ga sinoć dočekali ispred Skupštine, redovno u njegovu čast praktikuju pseudoreligiozne rituale, što dokazuje njegovu auotoritarnu ulogu i mjesto u političkom životu Crne Gore. Zabrinutost Crnogorske Crkve zbog takvog njegovog ponašanja, koje provocira nemire i mržnju među građanima različitih nacija i vjera je prirodna, zbog njenog bića utemeljenog u jevanđelju i identiteta naroda koji joj je povjeren. Crnogorska pravoslavna crkva nastupa u ime hrišćanske vere i savjesti njenih klirika, u ime pravde i moralnih načela. Naša država mora da se štiti na temelju integriteta i suvereniteta koji oličava, u ime Crnogoraca koji su je zasnovali, branili i odbranili i njihove kulture i imena. Jer visoki i niži klirici beogradske patrijaršije podstiču masu da razmišlja o političkim oponentima i drugim i drugačijim u nacionalnom i vjerskom smislu, u kategorijama neprijatelja koje treba likvidirati. Razmjera tog čina, kriminalne suštine, koji protivurječi svim crnogorskim i civilizacijskim vrijednostima je takva da dovodi u pitanje sve vrijednosti evropske civilizacije na crnogorskom prostoru“; istakao je Mihailo.
Kako je dodao, ne smije se smetnuti s uma da pravoslavni fundamentalisti, kakvih ima ispred Skupštine, kojima je vladika Amfilohije uzor, žive vanustavni život i ponašaju se kao država u državi.
„Srpski nacionalizam, kome je vezivno tkivo svetosavski religiozni koncept, je udarna pesnica protiv crnogorske države. Ta ideologija uparena sa pravoslavljem postala je instrument za realizovanje srpskih geostrateških interesa na ovom prostoru, likvidacijom crnogorske države.
Zato administracija mora da bude svjesna da demostranti ispred Skupštine, a ni Beogradska patrijaršija, nijesu u položaju da mogu zastupati ideale crnogorskoga naroda i države. Pa neka se po tome ravnaju, i neka znaju da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada“, zaključio je Mihailo.
