- Praćenje Ćururuvije počelo u jesen 1998. Izvještaji o tajnoj kontroli telefonskih razgovora išli su od zaduženog operativni radnika Predraga Gikića preko šefa njegovog odsjeka, pa preko mene kao pomoćnika načelnika Trećeg odjeljenja beogradskog Centra državne bezbjednosti, i dalje. Tako smo radili do početka NATO agresije - rekao je Basta.
Basta je svjedočio da je ubičajeno da operativac predlaže vrijeme i mjesto tajnog praćenja, ali da to nije pravilo. Naveo je da je početkom aprila 1999. stiglo naređenje iz kabinerta načelnika Centra DB Beograda Milana Radonjića preko njegovog zamjenika Stevana Nikčevića da se prati Ćuruvija.
Inače protiv Baste se vodi postupak da je pomagao u atentatu na Vuka Draškovića u Budvi. Taj postupak se vodi i protiv Milana Radonjića i Ratka Romića, koji su optuženi za ubistvo Ćuruvije. Za ubistvo novinara 11. aprila 1999 na Uskrs optuženi su još Radomir Marković, tadašnji šef DB i Miroslav Kurak, kao neposredni izvršilac.
Basta je svjedočio da mu je navodno Stevan Nikčević, zamjenik načelnika Centra DB Beograda naložio da se prati Ćuruvija. Međutim Basta je u svom prvom iskazu 31. decembra 1999. ispričao da je to bilo naređenje načelnika Centra Milana Radonjića.
Na mnoga pitanja tužilaštva i advokata Slobodana Ružića, zastupnika porodice Ćuruvija Basta je odgovarao da se ne sjeća.
Inače, Basta je na saslušanju 31. decembra 1999. rekao da je lično bio „koordinator ad hoc formirane grupe” juna 1998, koja je u beogradskom DB bila zadužena za analiziranje izvještavanja srpske štampe o događajima na Kosovu i svjedočio je da je nakon odluke da se analiziraju mediji naređena i „primjena mjera prema novinarima” kao i „operativno angažovanje prema Ćuruviji”.
Blic.rs
