Na izložbi će biti predstavljeni umjetnici regiona koji su istovremeno dekani i profesori akademija umjetnosti. Uz Jovićević - dekanicu Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja, i Odalovića, koji je na njoj profesor, sa Akademije likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru svoje radove izlagaće dekan Stjepan Skoko i profesor Antun Boris Švaljek, sa Akademije likovnih umjetnosti Trebinje Univerziteta u Istočnom Sarajevu dekan Marko Musović i profesor Ratko Vučinić, sa Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo Univerziteta u Sarajevu, dekanica Marina Finci i profesorica Tatjane Milaković, sa Akademije likovnih umjetnosti Zagreb Sveučilišta u Zagrebu, dekan Aleksandar Battista Ilić i profesor Matko Vekić, sa Fakulteta likovnih umetnosti Beograd Univerziteta umetnosti u Beogradu, dekan Dimitrije Pecić i profesor Miodrag Mlađović.
U okviru projekta biće organizovana i konferencija s dvije panel diskusije na temu "Institucionalni, zakonski i politički okvir za interkulturnu suradnju u jugoistočnoj Evropi i uloga univerziteta" i "Postoji li zajednički kulturni okvir u jugoistočnoj Evropi?".
Program u čijem je podnaslovu "Multikulturalna Hercegovina kao čvorište regionalne interkulturne suradnje u likovnoj umjetnosti", i koji će trajati do 25. oktobra, organizuje Udruga građana "Krug" iz Mostara u okviru projekta "Dijalog za budućnost: promocija suživota i različitosti u BiH", a na osnovu zajedničke inicijative Predsjedništva BiH i glavnog predstavnika UN BiH, pod patronatom organizacija Ujedinjenih nacija UNESCO, UNICEF i UNDP, i finansiran iz sredstava kancelarije UN BiH iz Fonda za izgradnju mira (PBF).
- Umjetnik je društveno odgovorni pojedinac kojem je zadaća da kroz svoj kadar pomogne drugima sagledavati svijet. Ovi umjetnici dolaze iz sličnoga kulturološkoga miljea, odnosno iz sličnoga tradicijskoga koncepta - koji je bio obojan velikim promjenama u zadnjim desetljećima - te se može zaključiti da su neposredno vezani za sličnu sociološko-antropološku, lokalnu i globalnu problematiku... Na ovoj izložbi svoja umjetnička djela prikazali su eminentni umjetnici suvremene crnogorske likovnosti, a ujedno i djelatnici Fakulteta likovnih umjetnosti u Cetinju Univerziteta Crne Gore: dekanica Milena Jovićević i profesor Ratko Odalović. Različitim medijima okreću se globalnim problemima. Umjetnošću ne pozivaju na preokret i revoluciju - jer svi su izgledi da je za nju kasno - ne opominju i ne pokazuju indigniranost svojih bića, jer su oni u biti tek nijemi promatrači koji svojom umjetnošću samo bilježe ono što vide, vjerujući da će na taj način potaknuti neki novi impuls. Otuđenost čovjeka od vlastita iskonskoga bitka, pitanje civilizacijskoga procesa i čovjeka u njemu, s razlogom je tema koja često okupira suvremene umjetnike.
Milena Jovićević svojim fotografijama i video animacijama jasno ukazuje da je za nju umjetnost isto što i život, a život je priroda. Problematizira odnos čovjeka prema prirodnim oazama, a time i njegov odnos prema životu i samome sebi. Dio iskonske prirode kojega je svojim djelovanjem dotakao čovjek te je u njemu ostavio trag svoga postojanja (plastične boce, kese, ne-razgradive otpatke) potiče umjetnicu i na izvjesnu igru sa svjetlošću, time naglašavajući kako vizualnu ravnotežu tako i ekološku neosviještenost u suvremenom dobu, unatoč tehnološkom razvoju. Služeći se relacijskom estetikom - odnosno, pozicionirajući svoju umjetnost kao društvenu odgovornost i poslanje - dokumentiranje zagađenoga okoliša pokazuje čovjeka kao homo consumericusa, nesvjesnoga sebe i otuđenog od prirode.
Ratko Odalović djelima predstavlja svoje viđenje vrtloga u kojem se okreće čovjek. Tehnologija je stvorena kako bi služila ljudima, ali danas su ljudi ti koji služe tehnologiji. Lucidni i vijugavi objekti prikazani na njegovim slikama podsjećaju na raštimane ili istrošene strojeve iz laboratorija nekoga sumanutoga znanstvenika te na prvi pogled izgledaju benigno i zaigrano. No, riječ je o instrumentima, odnosno sustavima - drobilicama i mlinovima - koji ljudski rod čine bezumnim i nekarakternim. Osvrće se i na kulturu televizije koja je čovjeku u najvećoj mjeri oduzela mogućnost jasnoga sagledavanja sebstva i okoline. Uspješno kombinira raznolike oblike i predmete koje zavija u nepretencioznu i uravnoteženu kolorističku shemu. Sadržajnu punoću zaokružuje skladno kretanje linija i poentilistički rukopis, koji ujedno pojačava treperenje, odnosno rad strojeva. Slike Ratka Odalovića provociraju, tjeraju na razmišljanje, izlaze iz svoga tematskoga okvira jer prozaičnu stvarnost pretvaraju u umjetnost - zapisala je istoričarka umjetnosti Danijela Ucović u katalogu za ovu kolektivnu izložbu.
