Piše: Dobrilo DEDEIĆ
Čekao sam da državni organi ,,oslobode“ DPS-ovog ,,upijača“ i ,,transformatora“ narodne energije Andriju Mandića koji uvijek odigra simultanku sa režimom na način da ponavljanje nekog poduhvata postane besmisleno najmanje pet godina. Slavena Radunovića je groznica subotnje večeri izbacila na površinu kao morski talas nabreklu praznu plastičnu flašu. Pomislih da je neprimjereno da pišem o njima dok su cvrkutali u MUP-u i Tužilaštvu…
I taman kada sam odlučio da ispružim prste po tastaturi i napišem još jedno predviđanje budućih događaja, a da prije toga poslednji put izanaliziram sve ono što se desilo pred Skupštinom i MUP-om nekoliko dana ranije, desio se filmski zaplet koga ne mogu da propustim. Poslastica za analizu koja prosto sugeriše da se pođe od samog kraja.
Demokratski front je optužio Veselina Veljovića i Duška Markovića da stoje iz kriminalnih grupa, odnosno ljudi sa fantomkama, koje su napravile nerede u Podgorici. Kao da se vrijeme vratilo skoro 18 godina unazad, sjetih se da je proteklo kompletno nečije punoljetstvo. Osamnaest godina nakon događaja pred Vladom Crne Gore 1998. godine, Predrag Bulatović je i dalje poslanik sa izgubljenih sedam državnih izbornih ciklusa: 1998, 2000. godine (savezni izbori), 2001, 2002, 2006, 2009 i 2012. godine. O lokalnim izborima da ne pričamo, ali valja naglasiti, i osmi, najstravičniji gubitak srpskog naroda u Crnoj Gori od pogibije na Skadru do danas – referendum o državno – pravnom statusu 2006. godine.
Bez obzira na to što je uloga treće stranke koju je Bulatović od tada promijenio, Demokratske narodne partije – najviše opoziciona kada su u pitanju svi oni koji su predvodili ,,crnogorski Majdan“ 2015. godine – oni sa boljim pamćenjen nisu propustili da je i 1998. godine Bulatović sumnjičio Đukanovića, Markovića i Veljovića za identične stvari za koje, danas, po ko zna koji put, upire prstom u njih. Biće da: ili su oni nadljudi, a on nesposoban, ili su mađije, ili nešto gore od oboje.
U međuvremenu su njih trojica rotirali državne funkcije i srpskom narodu razbili zajedničku državu sa Srbijom, a Bulatović je priznao i njihov referendumski proces i poslanik je nakon svih ,,nelegitimnih“ izbora koje su oni organizovali, bez osjećaja da je došlo vrijeme da se povuče.
Ne sumnjajući da su Veljović i Marković vjerovatno najobavješteniji ljudi u Crnoj Gori sa punom kontrolom nad brojnim paradržavnim mehanizmima, otvara se konačno, sudbonosno, odnosno suštinsko pitanje. Kako to da Bulatović, nakon najnovijih 18 godina, ne može da dešifruje mehanizme kojima bi se stalo na put Veljoviću i Markoviću, koga veoma dobro poznaje? Ukoliko je tačno da su najpoznatiji Mojkovčani organizovali ljude koji su došli pred zgradu Skupštine i napravili incident širih razmjera, onda je jasno da je pod direktnom kontrolom Veljovića i Markovića prije svih Slaven Radunović koji je precizno i retorički sračunato, koliko mu je Bog dao jezika i pameti, ,,pustio duha iz boce“ i izazvao sukobe demonstranata i policije! Da budem vrlo precizan – Radunovićeva naprasna ,,hrabrost“ poklapa se sa terminom koga Bulatović potencira kao vrijeme izlaska DPS-ovih provokatora iz zgrade stare Vlade. Radunović je svakakav, samo nije hrabar i sa jasno vidljivim je graničnicima inteligencije. Ipak, toliko je proračunat kada je u pitanju interes njegove zadnjice, da se vara svak ko misli da mu se omaklo da daje desetominutni ultimatum, a nakon toga uvuče masu u sukobe kao pokojni Če Gevara i kralj trgova Vuk Drašković. Nazdravlje duhu Če Gevare koji je ipak izgledao kao revolucionar i inteligencijom darovana osoba. Radunović navodno ne može da kontroliše masu koja je sebe dostojanstveno kontrolisala cijeli mjesec dana prije toga!
Dalje, ako ste dali potpuno primjeren ultimatum Đukanovićevom režimu, kakav je definisao Milan Knežević, zašto nakon isteka 45 minuta neko ima potrebu (čitaj: Mandić i Radunović) da ode u zgradu Skupštine koju su trajno napustili poslanici Demokratskog fronta i o čemu uopšte mogu da pregovaraju sa Rankom Krivokapićem koji je vrlo precizno čuo njihov javni ultimatum i oglušio se o njega? Sa svakim stavom koga je saopštio Milan Knežević i lično se slažem i mislim da su, nakon 45 minuta, organizatori protesta trebali da na miran način objave da se ne razilaze do ispunjenja zahtjeva, ali da, istovremeno, naglase da nemaju nikakvu namjeru da naprave ni cent materijalne štete u gradu koga svi volimo bez obzira na političku opciju, niti da padne kap ljudske krvi. O posledicama, tipa sakaćenja Mija Martinovića, da i ne govorimo.
Međutim, kada Slaven Radunović najavi da nema razloga za kontrolu i bukvalno odmah nakon toga sve utone u haos, očigledno je da je isključivo on na vezi sa pojedincima ili grupama koji su poslali ili doveli huligane, ko god da su oni. Dakle, Radunović zna tajnu, on je nečiji pipak, odašiljač; u koga su izazivači nereda gledali kao ošamućen čovjek u koncentrator. Ukoliko je Radunović komandovao onima koji sa snimka izlaze iz zgrade DPS-a, onda je jasno da Nova srpska demokratija kao politička stranka u suštini ne postoji i da predstavlja isključivo poniženiji i prljaviji privezak DPS-a nego što je to Socijaldemokratska partija. Po toj logici stvari – Slaven predvodi konjicu Mila Đukanovića.
Već sam najavio da će prekid protesta usloviti policijska akcija. To sam pisao u vrijeme kada je na proteste dolazilo po stotinu pedeset ljudi. Ko ne vjeruje, neka pročita prethodni vezani tekst: ,,Zašto će propasti potesti (3): Da li će liderima ,,demonstracija“ pomoći Stoltenberg i dati im NATO podršku?“.
Da stavim na uvid i treći argument koga neće prihvatiti isključivo oni koji naivno vjeruju liderima Fronta koliko i Cetinjani DPS-u. Tu je problem ili IQ ili relikt komunističkog vremena da se vjeruje ušima, analogno tome koliko se ne vjeruje očima. Na pretposlednjem protestu, preciznije onome koji je prethodio haosu od 24. oktobra, u nedjelju uveče, šest dana prije ,,dana D“, najmanje pet hiljada demonstranata se pojavilo na ulicama Podgorice sa opravdanim ciljem da mirnim putem smjenjuju državnu vlast. Podgrijana je antirežimska atmosfera i društvena solidarnost. Skup protiče bez i jednog incidenta, a onda Andrija Mandić, na opšte iznenađenje, najavljuje pauzu od sedam dana tokom koje je DPS-u (preciznije: državi, sa svim mehanizmima i ,,mehanizmima“!) dao dovoljno vremena da se pripremi za svaki mogući scenario. Kako god, DPS-ov ,,protočni bojler“ funkcioniše!
Policajci su imali dovoljno vremena da odmore, a tajne i javne službe da se pripreme, sve sa Mandićem. Izazivači incidenata, bilo da ih je organizovao Mandić ili DPS, ili Radunović i DPS zajedno, nedjelju dana su mogli da vježbaju po rosnim livadama.
Poentirajuće: kao što je Andrija Mandić energiju protiv Vladine odluke o priznanju Kosova preusmjerio na lični štrajk glađu, prije dvije noći je zahtjev za smjenom Vlade obesmislio iznenadnim porivom da uđe u zgradu Skupštine, kao da je nikada ranije nije vidio, sugerišući time da je važno nešto osvojiti, a ne nekoga smijeniti. Time je dva puta u roku od šest dana ,,masno“ odigrao za DPS. Ko to ne vidi, ispale mu, da Bog da.
