
Podigao se glas svih koji dijele Aleksinu sudbinu ili su prošli kroz neki vid vršnjačkog nasilja. Podigla se bura na moru koje je dotle bilo uspavano i mrtvo. Baš kao i Aleksa koji se ubio 10. maja 2011. godine. Jer su ga ubili u pojam, i od batina. Školski drugovi.
Pošto je prikazana u dva nastavka, priča o Aleksi Jankoviću stigla je do ušiju nadležnih. Ili se čini da će stići. U toku je onlajn potpisivanje peticije za osnivanje zakona "Aleksin zakon". Na sajtu Prve TV i na društvenim mrežama razvila se diskusija o vršnjačkom nasilju, progovorile su žrtve i njihovi roditelji.
Progovorilo se o temi o kojoj se ćutalo. O djeci bez stida i savjesti koja prebijaju svoje drugove, koja ih psihički i fizički bukvalno ubijaju dok ih ne dovedu do toga da se sami ubiju.
Ako prežive.
Hoće li Srbija dobiti "Aleksin zakon"?
Aleksu su u školi zlostavljali vršnjaci. Imao je potrese mozga, završavao sa longetom. Za osam mjeseci, tukli su ga osam puta. Vrijeđali, jurili, prijetili. Roditelji su uporno tražili pomoć od škole i nadležnih. Nastavnici su ili govorili da će riješiti problem ili su okretali glavu.
Tukli su ga oko škole, u školskom dvorištu, u samoj školi i na kraju su ga tukli i pred nastavnicima. Bio je 10. maj 2011. kada se Aleksa ubio skokom sa trećeg sprata. Sahranjen je sa pilotskom kacigom.
Tatjana Vojtehovski prvu emisiju iz serijala „Život priča“ posvetila je dječaku čija je sudbina završena na tragičan način. I objasnila da je važno pričati i promijeniti sudbinu i sistem.
Nekoliko miliona ljudi gledalo je dvije večeri priču koju niko naglas nije ispričao.
Koja će konačno, nadamo se, dobiti epilog. Koja će pomoći da djeca u školi podignu ruku samo kad treba da odgovaraju. Ne i jedni na druge.
Izvor i foto: prva.rs