Kako se navodi u saopštenju dostavljenom Portalu Analitika, Alimentacioni fond bi imao ulogu prihvata uplata od strane obveznika i njihovog distribuiranja korisnicima alimentacija. Takođe, fond bi kontrolisao kontrolu redovnosti plaćanja alimentacija.
- Nažalost, danas smo u Crnoj Gori svjedoci velikog broja nesavjesnih roditelja, većinom očeva, ali sve više i majki koje nakon razvoda ne osjećaju nikakvu materijalnu obavezu prema svojoj djeci (iako ih zakon na to obavezuje). Samohrane roditelje kojima su djeca "pripala" niko ne pita da li rade, da li imaju mogućnosti da se brinu o djeci. Oni se moraju snalazati i obezbjediti svojoj djeci hranu, odjeću, obuću i školovanje. Ako i preko sudova krenu da obezbjeđuju pravo za svoju djecu, sporovi ne samo što traju neprimjereno dugo nego i dodatno iscrpljuju kako emotivno tako i materijalno - stoji u saopštenju.
Popović-Moškov smatra da država može i treba da uradi izmjeni Porodični zakon i da se uvede institut Alimentacionog fonda i na taj način olakša život velikom broju samohranih roditelja i djece.
- Alimentacioni fond bi funkcionisao na način, što bi roditelji koji su sudskom presudom u obavezi da plaćaju alimentaciju, utvrđeni iznos uplaćivali na račun ovog fonda (sva upustva, rokove i brojeve računa na koji se novac uplaćuje bio bi dobijen zajedno sa Rješenjem o razvodu). Kako bi u ovom fondu dobijali svaki predmet o razvodu, tehnički bi uparivali uplatioca i osobu kojoj se novac prebacuje, te bi nakon prijema novca od dotičnog uplatioca alimentacije, taj novac automatski prebacivao na račun korisnika alimentacije. U slučaju kašnjenja i slanja opomena, fond bi automatski koristio institut javnog izvršitelja i naplaćivao potraživanja. Iako su se kod nas čuli neki drugi predlozi o načinu riješavanja "problema alimentacija", smatramo da jedino uz prethodnu tehniku funkcionisanja, korisnici ovih sredstava mogu doći do onog što im pripada, bez izlaganja dodatnom stresu i dugim sudskim procesima. Pored toga, ovakvim funkcionisanjem Alimentacionog fonda se izbjegava nepreduzimanje nikakvih radnji iz "straha", što je takođe čest slučaj. Država svojom snagom i aparatom koji joj je na raspolaganju relaksira korisnike, a obveznike plaćanja efikasno "tjera" da ispunjavaju ono za šta su "zaboravili " da im je ljudska i moralna obaveza - zaključuje Popović-Moškov.
