Generalna direktorica za životnu sredinu i klimatske promjene u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Ivana Vojinović, kazala je da se poglavlje 27 posebno ističe, ne samo zato što zahtijeva enormna finansijska ulaganja.
„Iako u Crnoj Gori još ne postoji neka precizna finansijska projekcija koliko će nas koštati ispunjavanje svih standarda i kriterijuma koje nam Poglavlje 27 donosi sa sobom, već sada, na bazi izvršenih preliminarnih analiza, došli smo do cifre koja prevazilazi iznos od milijardu eura“, kazala je Vojinović.
To je, kako je rekla, gotovo trećina ukupnog bruto domaćeg proizvoda države Crne Gore na godišnjem nivou i govori o tome koliko su pozamašna finansijska ulaganja neophodna u tom poglavlju.
Vojinović je poručila da je važno raditi na jačanju kapaciteta u izvršnim organima, ali i u dijelu sudskih instanci, imajući u vidu da je posebna vrsta izazova u okviru poglavlja 27 vezana za ono što se tiče eko kriminala.
Prema njenim riječima, zakonodavstvo u okviru poglavlja 27 je izuzetno obimno i 700 propisa čini poglavlje 27, trećina evropskog akija.
Kako je rekla, standardi zaštite životne sredine u Evropskoj uniji (EU) najstrožiji su, u poređenju sa ostalim zemljama svijeta, Sjedinjenim Američkim Državama, Kinom, Brazilom, "što znači da je to posebna vrsta izazova i nove aktivnosti sa kojom je država kandidat poput Crne Gore suočena“.
Prema riječima Vojinović, u ovoj fazi dijaloga sa Evropskom komisijom uočava se da je poglavlje 27 neka vrsta zajedničkog imenitelja svim pregovaračkim poglavljima.
Kad je u pitanju mjerilo koje je Crnoj Gori dato za otvaranje pregovaračkog procesa, to je, kako je rekla, izrada sveobuhvatne nacionalne strategije sa akcionim planom.
„Dosad smo jako predano radili na izradi ove strategije, budući da zahtijeva izradu kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih planova o tome kako Crna Gora namjerava da harmonizuje svoj pravni sistem sa propisima EU na nivou poglavlja 27“, rekla je Vojinović.
Ona je poručila da je u okviru strategije neophodno da se dođe do vrlo detaljne finansijske aproksimacije potreba u poglavlju 27.
Vojinović je ukazala na četiri najzahtjevnije oblasti, u kojima postoji najveće zaostajanje i potreba za izgradnjom infrastrukture – upravljanje otpadom, klimatske promjene, kvalitet voda i oblast zaštite prirode.
Glavni pregovarač Aleksandar Andrija Pejović rekao je da je poglavlje 27 jedno od najzahtjevnijih, ne samo zbog ogromne pravne tekovine koju je potrebno primijeniti, nego zato što sa sobom povlači značajan administrativni kapacitet koji svaka zemlja treba da ima kako bi sprovodila zakonodavstvo EU.
To je, dodao je, i veoma skupo poglavlje, finansijski zahtjevno i, kako vrijeme bude odmicalo, sve više će rasti iznos nova koji će biti uložen u tu oblast.
„Imamo na raspolaganju i pretpristupnu pomoć EU za životnu sredinu, ali ona je mnogo manja u odnosu na ono što je potrebno da sama država, kroz nacionalni i budžet lokalnih samouprava, a i sama industrija, treba da uloži u narednim godinama kako bi unaprijedila standard“, kazao je Pejović.
Prema njegovim riječima, činjenica da će ulagati značajan novac i da će biti sve veći fokusa na tom poglavlju, govori o tome da poglavlje vide kao mogućnost za unapređenje kvaliteta života građana, posebno u onom dijelu koji je bitan za zdravstveno stanje nacije.
Državna sekretarka u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović poručila je da je Crna Gora mali sistem u kom svaka razvojna odluka nosi konsekvence po prirodno okruženje i ako se ta poruka dobro shvati, lakše će se shvatiti suština pregovaračkog procesa u poglavlju 27.
Ona smatra da Uniji nijesu potrebni sistemi koji nijesu shvatili kako da pristupe održivost svakog projekta i politici održivosti u Crnoj Gori.
„Čini mi se da još nijesmo stvorili adekvatne mehanizme da princip održivosti postane pravilo razmišljanja, ponašanja i donošenja odluka“. kazala je ona.
Pejović je navela da nedostaju takva promišljanja na svim nivoima.
„Proces evropskih integracija u poglavlju 27 ne treba da bude shvaćen kao odnos pozornice i gledalaca u kom je neko uvijek na pozornici, a gledaoci stalno čekaju kad će napraviti grešku i onda će ga kazniti na već poznat način koji se u takvim prilikama dešava. U ovom procesu je svaki subjekt važan“, kazala je ona.
Prema riječima Pejović, Crna Gora nije završila sve svoje razvojne planove.
„Ona je u velikom dijelu sektorskih politika na sredini puta i još je adekvatno vrijeme da barem taj dio još nepređenog puta razvoja pratimo za to adekvatan način, uz sugestije i dodatna osnaženja“, poručila je ona.
Pejović je kazala da smo danas uglavnom slušali šta u Crnoj Gori ne može, a jako malo dobili predloga šta treba.
„Za budući proces integracija bi bilo jako blagotvorno ukoliko se pojave određena rješenja sa bilo kog nivoa, da ne dobijemo uvijek odgovor da takav model ne može da funkcioniše, ali da dobijemo i neki bolji, konkretniji, adekvatniji predlog kako lakše ili kvalitetnije do rješenja“, kazala je Pejović.
Ona je, govoreći o sistemskim problemima, navela sistem decentralizacije.
„Koji razvodnjava potrebu da brzo, efikasno, odgovorno i spremno na svim nivoima odgovorimo na potrebe pregovaračkog procesa, ne više samo u smislu donošenja strategija i akcionih planova, nego prije svega, u sprovođenju aktivne politike i donošenju odluka na sprovođenju onog što smo zacrtali“, dodala je Pejović.
Ona je ocijenila i da princip finansijskog planiranja ne može biti godišnji, već višegodišnji i da se to za ovu oblast ispostavlja kao nužan uslov.
Kako je rekla, kao ozbiljan izazov stoji stanje administrativnih i kadrovskih kapaciteta na lokalnom nivou.
„I to će morati biti predmet posebne pažnje svih naših budućih promišljanja i potrebe da ili mijenjamo sistem decentralizovanog pristupa ili maksimalno forsiramo jačanje kapaciteta na lokalnom nivou u mjeri mogućeg, vodeći računa da tamo gdje nemamo tih kapaciteta, možda pribjegavamo potrebi da te kapacitete regionalizujemo“, dodala je Pejović.
Ona je kazala da se regionalna saradnja pojavila u posljednje vrijeme kao nužna potreba, da se razvijanjem te saradnje smanje efekti opterećenja u pregovaračkom procesu.
„To se pojavljuje kao možda jedno od ključnih rješenja da bi došli do pravih odluka u određenim segmentima politike životne sredine“, rekla je Pejović, navodeći politiku otpada i odgovor na vanredne situacije.
Andre Lis iz Delegacije Evropske unije u Podgorici rekao je da je poglavlje 27 jedno od najkompleksnijih pregovaračkog procesa, zbog kompleksnosti zakonodavstva, finansijskih i ljudskih resursa koji su potrebni. Prema riječima Lisa, prvi prioritet je da se postave ukupni strateški ciljevi za poglavlje 27. „Crna Gora je zemlja nevjerovatnih prirodnih ljepota i nadam se da ćete uspjeti da očuvate to i da ćete biti posvećeni tome“.
On je poručio da je važno da se ustanovi mreža zaštićenih oblasti Natura 2000, uključujući zaštitu obalnog područja, dodajući da je jako je važno da se vodi računa o urbanizaciji.
„Životna sredina pokriva mnogo oblasti, od poljoprivrede, komunalija, privatnih firmi i zahtijeva blisku saradnju između svih ministarstava i lokalnih samouprava i to zahtijeva vođstvo ministarstva“, poručio je Lis.
Kako je rekao, životna sredina je pitanje za crnogorsko društvo u cjelini i dijalog je ključ za sprovođenje.
Britanski ambasador u Podgorici Ian Viting, kazao je da je veoma teško postići pravi balans između visokih ekoloških standarda i ekonomskog razvoja i poručio da dilema kako naći balans nema jednostavan odgovor.
„Ali sam siguran u jednu stvar – nalaženje tog odgovora je u granicama naših mogućnosti“, naveo je on.
I sama Evropska komisija, rekao je, smatra da je teret pravnih normi u toj oblasti težak, posebno za mala i srednja preduzeća.
Prema riječima Vitinga, pitanja životne sredine su često regionalna, a ponekad i globalna.
„Odgovor na njih, ako želimo da bude uspješan, mora biti međunarodni, regionalni, svjetski. Standardi EU koji se manifestuju kroz poglavlje 27, predstavljaju dio našeg regionalnog odgovora na te izazove“, naveo je on.
Viting je poručio da se svijest o razvoju životne sredine i zvanična politika njene zaštite u Velikoj Britaniji gradila decenijama.
„Naša iskustva su, u značajnoj mjeri, doprinijela nekim ključnim pravilima EU, posebno u oblasti prevencije zagađenja, kvaliteta vazduha i trgovine kvotama emitovanja gasova koji uzrokuju efekat staklene bašte“, rekao je Viting.
(Mina)
