Jevto Milović je u "Glasniku odjeljenja umjetnosti CANU - knjiga 2" (Titograd, 1979, strane 53-72) objavio rad "Djelo Teodora Karačaja o Austrijskoj Albaniji, Crnoj Gori i Turskoj Albaniji iz 1838. godine." Milović u tekstu piše:
"Grof Teodor Karačaj fon Valje-Scaka bio je austrijski pukovnik i zapovjednik grada Kotora i tvrđave kotorske. Vodi porijeklo iz plemićke hrvatske porodice. Rođen je 1787. a umro 1859. godine. Bavio se i književnošću; proučavao je i istoriju raznih naroda. Pisac je poznate rasprave "Vltava und seine Bewohner" i knjige "La Sicile, manuel de voyageurs". Bavio se i crtanjem geografskih karata. Napravio je i geografsku kartu Crne Gore 1838. Bio je i akvarelist. "U svojoj muževnoj dobi" slikao je stotinu akvarela "primorskih gradića, sela i predjela od Zadra do Bara" ("100 vedute delle coste orientali del mare Adriatico disegnate dal colonello Fedor Karacsay"), koje je otkrio Cvito Fisković. Za vrijeme svoga boravka na Istoku napravio je veliki broj akvarela raznih muških i ženskih likova u narodnoj nošnji. Njih je objavio u posebnoj knjizi. Nekoliko njegovih akvarela nekih naših mjesta čuvaju se u Beču.
Za vrijeme svoga službovanja u Kotoru od 1835. do 1839. Karačaj je iscrpno obavještavao o Crnoj Gori i Boki Kotorskoj dalmatinskog guvernera Vencela Fetera fon Lilienberga. Od njega su nam sačuvani mnogobrojni izvještaji u Historijskom arhivu u Zadru i u bečkim arhivima. Karačaj je dugo pripremao za štampu svoje opširno djelo o Austrijskoj Albaniji (Kotorskoj provinciji), Crnoj Gori i Turskoj Albaniji sa mnogim kartama, bakrorezima i drugim raznim prilozima. Nešto je iz te svoje opširne studije o Crnoj Gori objavio u djelu "Karaczay, Kowalewsky i Wilkinson", 1851.
To djelo Karačajevo o Austrijskoj Albaniji, Crnoj Gori i Turskoj Albaniji, koje ima 369 strana u rukopisu, od ogromne je važnosti. Karačaj je godinama prikupljao građu o istoriji tih oblasti, o njihovom stanovništvu, zanimanju, običajima i navikama, o vladavini, o planinama, rijekama, putevima, trgovini, o kulturnim prilikama itd. On je dobro poznavao nekoliko stranih jezika: srpskohrvatski, njemački, talijanski, francuski, latinski. Služio se i turskim i arbanaškim jezikom..."
Milović je u fusnoti napisao: "Mi smo to Karačajevo djelo pronašli u rukopisu, prepisali, preveli s njemačkog na srpskohrvatski i snabdjeli iscrpnim komentarima. Uskoro će ga objaviti Crnogorska akademija nauka i umjetnosti." (str 54)
Ali, ova knjiga nije objavljena, iako Milović kaže da je sve pripremio.
Što se desilo sa Milovićevim rukopisom knjige Teodora Karačaja? Da li je Milovićev rukopis zagubljen, možda svojevremeno nije objavljen zbog nekog političkog razloga? Postoji li rukopis ove pripremljene knjige još uvijek? Jevto Milović ima legat u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, sve svoje knjige spise, rukopise... zavještao je CANU. Ako u legatu postoji spreman ovaj Milovićev rukopis, onda bi morao biti objavljen.
Jevto Milović, koji se susreo sa desetinama hiljada arhivskih dokumenata, spisa i rukopisa, zapisao je da je Karačajevo djelo "od ogromne važnosti", i kad on tako kaže to je sigurno tako. Za crnogorsku istoriografiju objavljivanje ovog djela bio bi vrlo značajan događaj.
M. Ćosović
