Piše: Mihailo TERZIĆ
Anatomija dešavanja na protestima u Podgorici ukazuje na dvije bitne predpostavke koje su išle na ruku oganizatorima protesta. Prva je, zagađena medijska scena na prostoru Crne Gore i druga, dremljivost imuno-represivnog sistema države.
Protestima, dijela crnogorske političke opozicije na čelu sa DF, prethodilo je (i još traje) dugotrajno informativno-propagandno nasilje koje su oraganizatori vršili na svoje članove i ostale nedovoljno obaviještene građane.
Ponašanje mase: Ovakav način manipulacije opisao je R.K.Merton, kao obrazac za formiranje ponašanja mase, pomoću tzv. procesa „self –fulfilling properchy“(samoispunjavajućeg proročanstva) organizator najprije pogrešno definiše stanje i pokaže navodnog „krivca“, pa onda u skladu sa tim utiče na ponašanje pristalica kako bi pogrešne pretpostavke prikazao kao istinite.
Nedovoljno obaviješteni građani, koji imaju socijalne teškoće, spremni su da prihvate angažovanje za lažna obećanja, ne shvatajući da su organizatorima potrebni samo kao kvantititativna energija i živa kulisa za stvaranje fikcije legitimiteta razbijačkom kadrovskom jezgru, da nasilno ruši institucije sistema države i stvara opšti haos i anarhiju.
Protest nije bio slučajan ni po tajmingu ni po ciljevima.On je samo jedna radikalnija epizoda stalnog procesa anticrnogorskih struktura, koji traje od referenduma i dominantne političke vizije i strategije, za samostalnost i suverenost na putu u evroatlanske integracije do danas.
Organizatori, sa daljinskim punjačima, na čelu sa četničkim vojvodom, procijenili su da je dio građana dovoljno informativno kontaminiran, a da je imuno-represivni sistem države dovoljno uspavan, prilika,da svojim političkim mentorima i finansijerima pokažu da su kadri da učine javnu štetu Crne Gore i njenim građanima.
Specifičnost medijskog prostora: Crnogorski medijski prostor je specifičan u regionu. Prekriven je raznim uređvačkim politikama iz stranih zemalja, koja je direktno suprostavljna samostalnom strategijskom opredjeljenju države. U komunikacijskim preplitanjima, na malom crnogorskom prostoru, prisutan veliki broj komunikacijskih šumova koji deformišu istinu, na putu od izvora do korisnika. Cilj je uvijek isti, da se kod pogodne ciljne grupe, izazove željeno mišljenje i očekivano ponašanje.
U situaciji nedovoljno aktivnog i stručnog reagovanja autentičnih crnogorskih medija, i patriotske intelektualne javnosti, ostavlja se prazan prostor zagađivačima socijalnog ambijenta za nesmetano djelovanje.
Pretpostavka objektivnom informisanju je slobodan novinar, nezavisan izvor informacija i slobodan izbor sadražaja. U situaciji kada je novinar zavisan od medija, a medij od svog vlasnika, a vlasnik od globalnih odnosa ekonomsko- političkih tokova, informatini sadržaji se od izvora do korisanika deformišu, po mjeri interesa politike vlasnika kapitala i centara moći. I kada je novinar zavisan od medija, medij od njegovog vlasnika, a vlasnik od centara moći evropske ili regionalne politike, onda, javno mišljenje i javno znanje mogu postati žrtava lijepo zapakovane podvale.
Kada ružan postaje lijep: Tada; ružan postaje lijep, glup pametan, ubica nevin, a mržnja postaje vrlina. U tom kontekstu falsifikata i Premijer „može“ da postane „lopov“! Može da „pobjegne avionom!“, Može da „puca na svoj narod“ i na kraju, Deža vi: „Gotov je!“ To su konstrukti viđeni i čuveni u vrijeme nasilja na Bulevaru u Podgorici.
Prirodna želja građana da budu pošteno obaviješteni, grubo se zloupotrebljava. Prodaju im se laži umjesto istine i manipuliše se njihovim pravom slobodnog izbora. Engleski pisac S.Batler je pisao:“Javnost svoja mišljenja kupuje isto onako kao što kupuje mlijeko zato što je to jeftinije nego držati sopstvenu kravu. Samo što se ovdje mlijeko sastoji uglavnom od vode“.
Psihologija zavedene rulje vođena iracionalnim instiktom, predstavlja specijalnu agresiju na zdrav razum građana, oni bivaju prinuđeni da „iskoče iz svog ležišta“ i postanu sirova snaga za jednokratnu upotrebu za nečasne poslove organizatora. Dovode se u stanje da ličnu slobodu žrtvuju da bi postali „eksploziv protiv slobode drugih“. Izmanipulisani ljudi postaju stvari! Prihvataju da im njihovi politički mentori,što bi rekao Čerčil, prodaju kožu hijene, dok je zvijer još živa, iako se može desiti da i oni i njihovi politički protagonisti izginu loveći je.
Za izmanipulisani narod važi ona narodna „kakve uši takve vijesti“. Niče je pisao:“Kada sto ljudi stoji jedan uz drugoga, svako gubi svoj razum i dobija neki drugi“.
Regruti četničkog vojvode i anticrnogorski jurišnici koji kidišu na temeljnu instituciju države Crne Gore sa zastavom strane zemlje na čelu, nije bitna, ni istina, ni napredak i ugled, oni djeluju po inerciju „neznalačke svjetine“(Aristotel) i slijede jedino prepoznatljiv zov, što bi rekao Gete, eho “lupetanja masa“.
Blijeda kopija loših originala: Sa aspekta propagandne i organizacijske pripreme završnih protesta u Podgorici, prikazana je blijeda kopija loših originala.
Noseća parola „Milo lopove“od koje su oganizatori uz podršku Amfilohija, očekivali dobitnu kombinaciju, vratila im se kao bumerang onog momenta, kada su jurišnici srušili ogradu i pojurili da okupiraju crnogorski parlament. Mnogima je od njih tada zamirisala paljevina beogradske Skupštine!
Svu sramotu i namjeru kreatora parole, otkrila je pojava znojavih istetoviranih tipova sa šajkačama i kokardama, sa pripremljenim prasetom za slavlje. Tada je postalo jasno da je parola „Milo lopove“ bila borbeni poziv na osvetu; za Sedmi bataljon, za referendum, za crnogorski nacionalni identitet, za samostalnu i slobodnu državu, za NATO inegracije, za Kosovo....
Već tada je, većina prisutnih shvatila da su prevareni i izmanpulisani. Prestali su da razmišljaju ušima i vjeruju lažima, umjesto emotivne euforije počeo je da djeluje zdrav razum.
Mentalno buđenje je ubrzala informacija da su se njihovi politički barjaktari u vrijeme suzavca i haosa, sklonili u kafiće svojih sponzora.
Vojnički diskurs organizatora protesta: Veoma je zanimljiv javni diskurd organizatora protesta. On nije ni građanski ni civilni ni civiliziran, on je odabrani iz borbenog taktičkog priručnika za obuku vojnika. Čulo se:“slobodna teritorija“ , oni „nastupaju“,ne „povlače se“ čekaju „Dan D“, „Vlada mora noćas pasti“i sl. A najveća blasfemija je pokušaj podvale: zahtjev epigona sluganstva da se u tako zapaljivom ambijentu posluže imunitetom, da uđu na radno mjesto, na koje mjesecima ranije nijesu dolazili.
Nije moguće za sve ovo ne učiniti bar djelimično, krivim legalne i legitimne sisteme i subsisteme državnih institucija Crne Gore. Imuno-represivni aparat države je omogućio institucionalnu, kulturnu i duhovnu kontamnnaciju skoro u svim sferama, izuzimajući vojsku. Obnovljena je država ali nije „glava“.
Unutar sistema opasno su se namnožile oportunističke bakterije, koje subverzivno šire virus koji sve više blokira efikasan rad imunoloških institucija sistema koji brinu za njegovu mentalnu higijenu i duhovno zdravlje. Naučni, kulturni i duhovni autoriteti u crnogorskom društvu nedovoljno podržavaju magistralnu viziju razvoja demokratske i slobodne Crne Gore. Sukob među najvećim naučnim autoritetima stalno tinja. Nije riješeno hronično i najopasnije anticrnogorsko žarište u CG -SPC. Identitetska pitanja crnogorske nacije se stidljivo afirmišu i valorizuju. Nespretno i neumješno se koriste uspjesi države, da se prodube patriotska osjećanja i optimizam rađana. Javnosti se stručno i argumentovano ne objašnjava regresija društvenih odnosa koji se sve više brutalizuju kroz lakomost, podvale, bezobzirnost i amoralnost.
Sve to ozbiljno nagriza mentalni i duhovni imunitet globalnog crnogorskog društva. Naučne i stručne institucije i intelektualci ne otvaraju nove perspektive. Prestali su da budu „svijest i savjest“ naroda. Stvorena je iluzija da se može,bez posledica i konflikta, iz tradicionalnog patrijahalnog polu-plemenskog mentaliteta „uskočiti“ u sasvim nov proizvodni odnos i civilizacijski kodeks ponašanja. Zapostvaljen je temeljni milenijumski fundament crnogorskog mentalnog identiteta. Snaga Riječi, Čestitosti, Čojstva, Viteštva i Junaštva. Riječ je izgubila svoj značaj i smisao. „Stega“ je počinjala „REKOSMO i zaklesmo se“..prvo bijaše Riječ!
Nažalost, preovladala je „pogana riječ“a svetost i vrijednost Riječi pretvorena je u robu.
Regresija i anomija u sferi globalnog društvenog ambijenta stvorila je moralnu prazninu koju popunjavaju razni mediokriteti sa sadržajima šunda,kiča i mentalnog treša. Umjesto meritokratije i autoriteta kompetentnih i visoko moralnih stručnjaka, autoriteti postaju kleptokrate,bahatost i razvrat. Mafijaštvo se nameće kao mentalitet.
Dučeov hod kroz institucije: Represivni aparat države: policija, tužilaštvo, kazneni sudovi dopuštaju, tzv. Dučeov „hod kroz institucije, otvara se prolaz, lupmpenkratiji i mafijaštvu da se sami nametnu kao deo represivnog sistema države i zapravo, oni iniciraju anomiju i dezorganizaciju.
Pravni red i vladavina prava, su u velikoj mjeri ostali izvan normativne integracije- kao „suvo slovo na papiru“ teško se primjenjuje u praksi, a vemo rijetko dopire do glava ljudi.
U tako zapuštenom i napuštenom društvenom ambijentu moralne i vrijednosne bifurkacije i anomije, otvara se pogodan politički prostor za maligna infektivna žarišta koja prijete: ne vladajućoj nomenklaturi Crne Gore, ne predsjedniku i premijeru, nego opstanku države Crne Gori. Samo u tako zagađenom ambijentu na površinu su mogli isplivati trećerazredni nosioci tuđih ideja koji bi bez daljinskog upravljača i punjača ostli nevidljivi.
Za sada, to je samo blaga opomena aktuelnom poltičkom estabilšmentu Crne Gore da pripazi da nam domaći mangupi ne potroše državu.
