To je zaključak analize elektronske trgovine u Crnoj Gori, koju je Vlada usvojila na prošloj sjednici.
Prema slovu Analize, dostavljene Portalu Analitika, najčešći oblik nelegalne e- trgovine robom i uslugama odvija se preko društvenih mreža (Facebook, Instagram, Twiter ...), za koje često nema ni jedan podatak o tome ko je otvorio nalog i preko koga se vrši trgovina.
„Nelegalna trgovina preko društvenih mreža se obično odvija iz privatnih kuća ili stanova, a nalozi se mogu kreirati i sa izmišljenim podacima, pa shodno tome ne treba posebno objašnjavati limitiranost u postupanju inspekcije u toj oblasti. Polazeći od toga, kao i činjenice da ovaj oblik nelegalne djelatnosti predstavlja i opasnost po potrošače i nanosi štetu legalnom tržištu roba i usluga, predložena je mjera za otklanjanje ovog problema“, konstatuje se u dokumentu.
Naime, Zakon o elektronskoj trgovini propisao je obavezu za davaoce usluga informacionog društva, prema kojoj moraju biti upisani u Centralni registar privrednih subjekata i nadležnim organima učiniti dostupnim podatke o sebi (član 7 Zakona o elektronskoj trgovini). Za davaoce suluga koji ne ispunjavaju dati uslov postoje kaznene norme, a tamo gdje je moguće utvrditi identitet pružaoca usluga preko društvenih mreža treba ih i primijeniti.
U dokumentu se navodi da u Crnoj Gori nema značajnijeg preduzetničke aktivnosti koja se tiče ICT sektora.
„Iako su poslednjih godina, proizvodi i usluge iz ICT sektora povećali svoje učešče u bruto društvenom proizvodu i do 16.5% u velikom broju zemalja, više od trećine ekonomskog rasta duguje se djelatnostima koje su razvijene na ICT tehnologijama za potrebe elektronskog poslovanjau Crnoj Gori nema značajnije ni preduzetničke niti kompanijske aktivnosti koje se oslanjaju na online oblik poslovanja. Činjenice da internet doprinosi diferencijaciji i ponudi nove vrijednosti, skraćivanju vremena potrebnog za kreiranje i ponudu tih vrijednosti, brisanju geografskih barijera, nudi praktično, neograničen asortiman proizvoda i usluga na jednom mjestu samo po sebi, nijesu dovoljne za izmjenu koncepta poslovanja.
Pored toga što serazvoj usluga informacionog društva i elektronske trgovine ne odvija željenom dinamikom karakterističnoda se uslugeinformacionog društva, nerijetko, pokušavaju podvesti pod koncept nabavke roba i usluga putem interneta (elektronske trgovine)“, zaključuje se u analizi.
P.Z.
