"Program određivanja pripravničkog staža, pored pozitivnih strana, ima i one negativne, koji se upravo vide na kraju devetomjesečnog stažiranja, jer ti mladi visokoškolci završavaju uglavnom na ZZZ. Pripravnički staž je zamišljen da se mladi kadrovi u direktnom susretu sa praksom obuče u daljem radu, a njihova se obuka tu završava, zaposlenje se tada traži u drugoj djelatnosti i mi sada imamo kadar koji je završio praksu u jednoj oblasti, a treba da radi u sasvim drugoj, zašta nije obučen i taj kadar ponovo treba da stiče praksu u toj novoj grani privrede. Što se tiče zakona o zaštiti majki sa djecom, tu bi se trebala osloboditi mnoga radna mjesta, jer će se ta radna mjesta na kojima one do sada rade ustupiti novim radnicima, a one majke koje su već sada na zavodu za zapošljavanje, već su ušle u te podatke o nezaposlenima. Posebna je priča koliko svake godine imamo novih završenih studenata koji traže posao u odnosu na novootvorena radna mjesta i broj radnika koji je otišao u penziju. Mislim da je priliv daleko veći od ponude za novim zaposlenjem i zato imamo rast broja nezaposlenih", ističe Lekić u izjavi za Portal Analitika.
Privreda, napominje, i pored pozitivnih pokazatelja u vidu rasta BDP-a nema i adekvatan rast zaposlenih, "što govori da taj naš rast i nije toliko suštinski kvalitetan jer ne rezultira smanjenjem stope nezaposlenosti".
"Stopa sive zone i dalje je velika i tu imamo mnoge rezerve. Naime mnogi radnici i pored kontrola koje su nedovoljne rade kod poslodavaca na crno, a istovremeno su prijavljeni na ZZZCG. Potrebno je sve te radnike staviti u zakonske okvire, na način da se privreda za početak stimuliše da se ti radnici prijave kao redovni radnici, oslobađanjem plaćanja doprinosa u početnoj godini rada i tako bi se broj nezaposlenih smanjio. Poslodavci na ovaj način ionako ne plaćaju doprinose, država nema od toga korist, a oni su prijavljeni na ZZZ. Veliki problem naše sredine je školovanje za kadrove koji nemaju perspektivu da se po završetku studiranja zaposle. Besmisleno je imati programe koji se finansiraju iz budžeta, a istovremeno tih kadrova na ZZZ ima previše. Politika upisa mora da korespondira sa potrebama privrede i nikako se ne smiju ti programi u toj mjeri finansirati iz budžeta. Ukoliko neko želi da studira taj program, onda to mora ići na bazi samofinasiranja, uz sopstveni rizik zapošljavanja nakon završetka studija", podvukao je Lekić, naglašavajući da je otvaranje novih proizvodnih pogona koji će zaposliti novu radnu snagu i dalje samo program koji je u virtuelnoj formi.
"Stimulisanje putem kredita zapošljavaju se već zaposleni, samo se mijenja djelatnost i vrlo je malo novih radnika koji se na taj način brišu sa ZZZ. Problem nezaposlenosti postaje glavni problem našeg društva. To su uočili i političari i sada u predizbornoj godini obećanja na tom polju postaju glavne predizborne parole. Ipak mislim da smo iz dosadašnjeg iskustva dosta naučili i da zapošljavanje pred izbore ima samo trenutni efekat, bez pravog uporišta u stvarnim potrebama. Zato će ova stopa nezaposlenosti uskoro opadati, ali poslije izbora ponovo rasti. Posebna je priča smanjenje državnog aparata u kome su mnoga radna mjesta fingirana i kada dođe vrijeme racionalizacija tih institucija imati ćemo veliki priliv na ZZZ. Poznato je da u opštinama i javnim preduzećima ima napretek nepotrebnih radnika i to će uskoro biti veliki problem, kada se taj korpus preseli na biro rada", zaključio je Lekić.
