Izvori bliski Tužilaštvu tvrde da je fotografija autentična, ali da je interpretacija Kuljačinog svjedočenja, navodno, netačna, dorađena i uređena. Ko to više i može znati? Jučerašnje objavljivanje fotografije svjedoka saradnika i dijelova njegovog navodnog iskaza samo je djelić crnogorskog beskrajnog serijala curenja tajnih informacija iz tužilačkih istraga.
Potraga za istragom: Da li je specijalni tužilac upao u sopstvenu zamku? Osim očigledne volje i odlučnosti da se uhvati u koštac sa organizovanim kriminalom i korupcijom i demonstracije sile prema medijima za koje vjeruje da mu nijesu prijateljski (optužio je urednika jednog medija za davanje lažnog iskaza na osnovu informacija objavljenih u tom mediju), ali i prema jednom advokatu iz tog predmeta, Milivoje Katnić nije pokazao i želju da zaista utvrdi „ko to tamo pjeva“ i dostavlja tajne spise, iskaze i dokaze?!
Slučaj najveće korupcionaške afere kod nas i krenuo je preko medija, neslavno po tadašnju ekipu iz vrha tužilačke organizacije. Po nalogu ondašnje specijalne tužiteljke, pred Novu godinu 2010, pohapšeno je rukovodstvo budvanske opštine i njihovi saradnici. Maskirani specijalci, duge cijevi, upadi u kuće osumnjičenih u zoru... I sve to praćeno kamerom. Zaista je izgledalo, najblaže rečeno, degutantno. Pet godina kasnije, pokazalo se, novi specijalni tužilac, nije naučio lekciju. Ovog puta u Budvi nije bilo maski i dugih cijevi, ali jesu - kamere jedne televizije i fotoaparati jednih novina.
Hapšenje samo za izabrane?! I, tako je počeo Katnićev mandat: jedan veliki slučaj i jedna velika medijska predstava. Tužilac i određeni medijski koncern, te bezbjednosno-doušničke mreže ove kuće na jednoj strani, a ostatak medija na drugoj.
Glavni specijalni tužilac se poslije žalio kako nema podršku, kako ga, osim tog koncerna, ostali mediji ruše, ne vole... Koncern je, u međuvremenu, ekskluzivno objavio više tajnih svjedočenja iz njegove ključne istrage i od izuzetka su napravili pravilo. U trku za tajnim informacijama uključili su se i ostali. I više nije bilo neubičajeno, niti za bilo koga upitno, to što se jedna tajna istraga vodi preko medija.
Igre moći: Na neki način, mnogo toga je obesmišljeno. Specijalni tužilac nije demantovao sadržaj tih tekstova ili, makar da se to javno zna, pokrenuo takozvani izviđaj o curenju informacija. Osim u prvom slučaju hapšenja za izabrani medij, ali se do danas ne zna ko je osumnjičen i ko je „propjevao“. I pošto je izuzetak postao pravilo, neznavenima tako ni jučerašnja fotografija propraćena navodnim iskazom svjedoka saradnika, nije se učinila kao nešto važno. Tako se to i radi. Svedete nešto na nivo bizarnosti i poslije toga je sve dozvoljeno. I prihvatljivo. U opasnu igru su ušli i advokati, plasirajući djelove povjerljivih informacija koje odgovaraju samo njihovim klijentima. Bezbjednosno-medijske igranke odavno su ovdje druš-tveno prihvatljiva pojava. Tiraž, uticaj, demonstracija moći. Zadovoljna i jedna i druga strana. Pravila nema. Sve je dozvoljeno. Zato, vjerovatno, nema ni jedinstvenog samoregulatornog tijela. Ono podrazumijeva odgovornost i obaveze. Poštovanje profesionalnih regula. Etičkih normi.
Opširnije čitajte u Pobjedi…
