U moru podataka o ovom uratku taj detalj je prešutan, tako da oni koji sumnjaju u javnost finansiranja medija kriju vlastiti budžet. Imam još nedoumica: da li su urednice - crnogorskog izdanja Ljilja Žugić i urednica regionalnog projekta Brankica Petković - uopšte čitale izvještaj Daniele Brkić prije prezentacije?
Da nijesu možda prvo gledale verziju na engleskom, pa se potom prevodilo kako je ko stigao ili je, nažalost, sve članove projekta Medijske opservatorije za Jugoistočnu Evropu (tako se to zove) uhvatio neki virus nepismenosti i neznavenosti? Jer, kada već u prvoj rečenici uvoda zapišete ,,naizgled široka i raznolika paleta medija u Crnoj Gori... tek naizgled pružaju pluralizam gledišta i zadovoljavajuće informacije publici“, čitalac ne može da ukapira da li autorka i njene urednice ne poznaju gramatiku ili značenje riječi. Ili su, prosto, redaktor i lektor bili nedostupni.
A, kada već u drugom pasusu uvoda pročitate analitičku misao da - ,,strane akvizicije na medijskom tržištu, bez očiglednog poslovnog interesa, a sudeći po njihovim provladinim uređivačkim politikama, potencijalno predstavljaju polugu javnog pritiska na protivnike režima“ - onda prosto morate da se, nakon više iščitavanja ove sentence, zapitate ovim redom: 1) Što su ili koje su to strane akvizicije na medijskom tržištu bez poslovnog interesa? 2) Da li to autorke u isti koš ,,potencijalno“ stavljaju i Vijesti i Pobjedu i Prvu TV i Pink M i sve medije u kojima ima stranog kapitala ili, možda, ima neđe u medijima neki pošteni investitor? 3) Koje halucinogene pečurke valja konzumirati da bi se razumjela citirana rečenica? Dobro, ako vas uvod zbuni, ukoliko pomislite da sve samo nespretno kreće, onda - kao prekaljeni čitalac međunarodno finansiranih izvještaja ovdašnjih medijskih stručnjaka - letite na zaključak koji bi trebalo da vas prosvijetli. E, opet griješite.
Pazite dobro: ,,...Vlasnici medija sa stranim kapitalom, po pravilu, njeguju provladinu politiku. Njihovo poslovanje izaziva sumnju u postojanje klijentelističkih odnosa sa vladom...“ Da pojasnim Danieli, Ljilji i Brankici što su u stvari zaključili. Svi štampani mediji sa nacionalnom pokrivenošću, izuzev Dana, imaju dio vlasništva u rukama stranaca. Svi elektonski mediji sa nacionalnom pokrivenošću, osim Javnog servisa i TV Atlas, imaju strane suvlasnike.
Dakle, shodno izvještaju Instituta za medije - od svih većih medija u Crnoj Gori samo Dan, Javni servis RTCG i TV Atlas ne ,,njeguju provladinu uređivačku politiku“, dok su svi ostali - medijske sluge vlasti. Eto, ako nijeste znali, RTCG je opozicioni medij. Kad ovo jednog dana natenane pročitaju u, recimo, Vijestima u kojima vlasništvo imaju i strani investitori Media Development Investment Fund i Stirija, strah me da se ne zaboravi onaj upad Branka Radulovića u Vijesti, spram upada nekih vlasnika Vijesti u Institut za medije.
Iz Pobjede im već ne prijeti opasnost, osim što su istraživačice Instituta ze medije zaslužile da im posvetimo ove redove. A da se udaralo po Pobjedi, sa namjerom da loš glas dođe do uticajnih stranaca - vala jeste. Tako, recimo, u izvještaju o privatizaciji Pobjede, Daniela Brkić se nije udostojila čak ni da pruži preciznu informaciju o tome koliko je stvarno kompanija Media Nea dala novaca državi, nije pomenuto ni investiranje u štampariju, CTP, u instaliranje štamparije... I dok govore o neprofitabilnosti Pobjede, volšebno im je promakla činjenica da je Pobjeda na bijeloj listi kompanija koje uredno izmiruju sve obaveze i da smo, samo po tom osnovu, platili zaključno sa novembrom više od 650.000 eura državi Crnoj Gori. I da će Pobjeda (izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo) 2015. godinu završiti sa - profitom!
Slučajnost u prezentaciji lažnih podataka? Naravno da ne, jer su se u Institutu za medije potrudili da oslikaju i uređivačku politiku Nove Pobjede koja je ,,nastavak iste uređivač- ke politike“. Koje iste uređivačke politike? Evo, da nam Daniela objasni: ,,Oni obezbjeđuju nastavak povoljne uređivačke politike svojim partnerima u Vladi kao upraviteljima nacionalnih resursa datih im na eksploataciju“.
Djeluje šašavo, a u stvari je pokušaj prizemne manipulacije: bez ijedne metodološke alatke - recimo: analize sadržaja tekstova Pobjede - lijepe se političke etikete novinarima i urednicima Pobjede. I sve to parama EU. To treba zaista svariti, kao ovovremeno curenje informacija svjedoka saradnika: netačno i nepismeno, metodološki haotično i politički nekorektno.
Samo, moram priznati da su se Evropljani lukavo ogradili poprečnom (!?) fusnotom da ,,EU ne odgovara za sadržaj izvještaja“. Što će reći: jesmo mi platili, ali manipulacije i gluposti su samo vaše, odnosno - Instituta za medije Crne Gore. Svaka čast Institutu i EU: treba ovu opservatorijsku glupost isplatiti do kraja.
Draško ĐURANOVIĆ
Pobjeda
