Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Zaustavite taj Rojters! Tako je, kažu svjedoci, naredio svojim najbližim saradnicima Džavid Nimani, predsjednik tadašnje SAP Kosovo, kada je Rojters počeo, jedini sa terena, da izvještava o demonstracijama Albanaca 1981. godine. Bilo je to u doba one Jugoslavije i takva vijest rušila je idiličnu sliku o bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti.
Bratstvo i jedinstvo je davno pokopano, ali neke ideje - poput ove o kontroli medija - izgleda nikada ne umiru. Samo mijenjaju formu i mjesto dešavanja. Eto, prekjuče je svečano obznanjeno da će se članovi Radne grupe parlamentarnog dijaloga tokom januara, čim se oporave od udvostručenih božićnih i novogodišnjih terevenki, potanko baviti Javnim servisom, ali i - privatnim medijima.
Vijest je nekako nezapaženo prošla u jeku prepirki vlasti i opozicije, pa jedne opozicije s drugom opozicijom o uslovima za održavanje, pogađate, fer i demokratskih izbora.
Ali, ne treba sumnjati, namjere grupe poslanika su ozbiljne. Potvrdio je to, u ime svih učesnika parlamentarnog dijaloga, bivši novinar i sadašnji funkcioner Demosa Goran Danilović. Ne mogu, priznao je na početku, privatnim medijima baš da naređuju što da pišu o izborima, ali će zato da ,,preispitaju da li svi mediji imaju ista pravila funkcionisanja“; da li poštuju zakone, plaćaju li poreze ili, možda, neki samo uživaju ,,kreirajući nekakve informativne sadržaje u kojima se jedna strana vrijeđa, a druga glorifikuje“... I sve to do kraja januara i sve to da bi se stvorili uslovi za, opet pogađate, fer i demokratske izbore.
Ko zna, možda je to neki novi vid demokratskog iskoraka? Ovako, nama laicima, izgleda kao ponavljanje istorije jednopartizma. Namjera vrlih parlamentarnih radnika iz Radne grupe da preispituju rad privatnih medija liči na rad nekadašnjih ideoloških komisija iz vremena ranog jugoslovenskog komunizma koje su crvenim slovima križale nepodobne pasuse, tekstove ili urednike državnih, tada jedinih medija.
Samo što su ovi današnji političari otišli korak dalje: kao pravi revolucionarni komiteti žele da preuzmu poslove ne samo urednika medija nego i državnih organa, poreske uprave ili tužilaštva. Za one koji vjeruju da je parlament mjesto gdje stoluje zakonodavna vlast djeluje prilično zabrinjavajuće - kao da su sve grane vlasti stopljene u jednu instituciju. Ne samo da će da podučavaju novinare novinarstvu, sada će parlamentarci i da provjeravaju poslovne knjige, da pregledaju poreske prijave... I, naravno, da mijenjaju medijske zakone, bez učešća medija.
To djeluje kao sasvim novi vid tumačenja samoregulacije medija - da parlamentarci regulišu sve medije. A, sudeći po znakovitoj tišini iz redova vladajuće koalicije, nema većeg protivljenja ovoj nakani. Ćutao je predsjednik parlamenta, prvi čovjek SDP-a i počasni predsjednik OEBS-a Ranko Krivokapić, kao i potpredsjednik Skupštine, visoki funkcioner DPS-a, redovni postavljač prvog pitanja na premijerskom satu Milutin Simović. Čak ni liberalu Popoviću, koji izgore od želje da se konačno legalizuje marihuana, ništa nije djelovalo nelegalno u ideji da se suspregnu privatni mediji...
Drugim riječima: izgleda da je politički konsenzus, što se medija tiče, već postignut. E, sad, Tomas Džeferson, jedan od osnivača Amerike i treći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, jednom zapisa: „Da je na meni bilo da donesem odluku o tome da li nam treba vlada bez štampe ili zemlja sa štampom bez vlade, ni za trenutak ne bih oklijevao već bih se odlučio za ovo drugo“.
Ali, dobro, to je bilo prije nekih 140 godina i dešavalo se tamo, preko bare. Mi sad imamo Radnu grupu, novo vrijeme i veliki ulog u igri. Pogađate: stvaranje uslova za fer i demokratske izbore. Nek je sa srećom, ako novinari budu ćutali. One komisije su djelovale bolje.
Pobjeda
Foto: www.in4s.net
