Jelena Petrović Njegoš je bila italijanska kraljica koja je vladala u 20. vijeku. Takođe je bila i žena italijanskog kralja Viktora Emanuela. Imala je petoro djece. Bila je poznata po svome humanitarnom radu i rimski papa joj je dodijelio Zlatnu Ružu, a 2001. godine dobila je titulu Božije sluge.
Neki događaji koji su se desili u njenoj mladosti, ostavili su traga na životu, naime 1876. godine rat je buktio na prostoru Crne Gore i bila je svjedok brojnih tragičnih scena kada je imala samo četiri godine. Njena sestra Sofija je umrla tek što se rodila u tim okolnostima. Žene su tada radile u bolnicama i pomagale ranjenim borcima u ratu, tako da je Jelena veoma mlada bila upoznata sa humanitarnim radom.
Puno vremena je provodila u švajcarskom guverneratu u kojem je naučila francuski jezik. Voljela je da uči i bila je radoznala i voljela je i narod nižeg staleža. Veoma rano je naučila da uči i piše i bila je privržena ocu. Sa svega 10 godina napustila je Cetinje i otišla je na djevojački institut u Petrogradu. Bila je talentovana za slikarstvo i arhitekturu i projektovala je spomenik na Cetinju.
Krajem 1895. godine Jelena putuje za Pariz sa knjeginjom Milenom i Anom gdje će upoznati Viktora Emanuela, svog budućeg muža.
Jelena se udala za Viktora Emanuela i preobratila u katoličanstvo, govoreći da je čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem.
CdM
