Pokazalo se, kao i nekoliko puta ranije, da Šabović samo glasno najavljuje ono što partijski lider Krivokapić osmisli. Koji dan kasnije potvrdila je to uticajna poslanica Draginja Vuksanović: SDP neće dati povjerenje Vladi u kojoj učestvuje više od tri godine. Ostala je samo formalnost da ovu Krivokapićevu odluku verifikuje Predsjedništvo SDP-a, za naredni vikend ili, što je realnije, sredinom iduće sedmice.
Kad god bilo, izvjesno je: poslije glasanja 25. januara, nakon 18 godina učešća i podrške raznim koalicionim vladama, SDP će se preseliti u opozicione klupe.
Krivokapićev potez će dalekosežno odrediti dalju političku scenu Crne Gore, ali i budućnost njegovog SDP-a. Teško je vjerovati da će - nakon ovog poteza - SDP moći da računa na poziv za učešće u bilo kojoj vladi koju sastavlja DPS. Drugim riječima, Krivokapićev SDP je donio dalekosežnu odluku: da svoju buduću političku sudbinu veže za dogovore i, za sada nedovoljno jasni, oblik saradnje sa opozicionim partijama, u prvom redu sa Rakčevićevom URA i Lekićevim Demosom. Ne treba isključiti mogućnost pritiska i na Bečićeve Demokrate da priđu političkom bloku Krivokapić- Rakčević-Lekić.
No, za crnogorske prilike, to je ipak - daleka budućnost, iako je riječ o potezima koji se moraju povući već prije proljeća.
Teže je rastumačiti: da li je Krivokapić povukao iznuđeni potez, nakon što je Đukanović inicirao glasanje o povjerenju, ili je to bio dio plana lidera SDP-a, da natjera Đukanovića da ga se odrekne, dobila Vlada povjerenje ili ne?
Razlog zbog kojeg SDP neće dalje podržavati Vladu Džavid Šabović nalazi u kvaru koalicione mašine: zato što je što je Đukanovićev kabinet ,,pokvaren autobus“ u koji SDP neće više da sjedi. Prevedeno sa saobraćajno- tehničkog na jezik politike: Šabović smatra da je koaliciona vlast izgubila sposobnost da zajednički djeluje i da krivicu za to snosi - DPS.
Nešto drugačije - i pragmatičnije - obrazloženje dala je poslanica Vuksanović. Ona takođe krivicu prebaca na Đukanovićevu partiju, ali navodi da SDP neće da ,,glasa za Vladu u kojoj sjede ,,ukradeni ministri“ Brajović i Lazović.
Takav stav je uslijedio sedam mjeseci nakon što su Ivan Brajović i Vujica Lazović napustili SDP i formirali svoju stranku. Sedam mjeseci je prošlo i nakon što je SDP formalno zatražila od Đukanovića da smijeni Lazovića i Brajovića. Vuksanović je i dodala da je ,,pitanje provjere Vladi pokušaj rušenja parlamentarnog dijaloga da se o Vladi, tj. političko pravnom modelu razgovara u okviru tog dijaloga“. Dodatno obrazloženje se ne može tumačiti drugačije osim da je poslanica Vuksanović indirektno priznala da je Đukanović manevrom ,,postavljanja povjerenja Vladi“ suštinski preduprijedio neizrečeni plan da opozicija i SDP ipak naprave neku vrstu prelazne ili tehničke vlade koja bi potpuno razvlastila Đukanovića.
Probleme je, iz ugla SDP-a, što pitanje opstanka Vlade, pa i formiranja neke nove prelazne ili tehničke, više ne zavisi isključivo od poslanika socijaldemokrata. Nedavna dešavanja prilikom glasanja za projekte Mamule i Miločera pokazuju da je izmijenjena- parlamentarna matematika opstanka Vlade. Tačnije: Krivokapićeva partija je nakon više od decenije i po izgubila ekskluzivnu poziciju ,,tasa na vagi“ za opstanak Vlade.
U prvi plan je, kao značajan politički faktor, izbila partija Darka Pajovića - Pozitivna Crna Gora - koalicioni partner Krivokapićevog SDP-a sa lokalnih izbora u Podgorici. Pajovićeva partija je u četiri godine svog postojanja prešla dug put: od čvrstog vezivanja za medijski koncern Vijesti i vođenje politike u skladu sa interesima tog privatnog koncerna, povremenog savezništva sa dijelom opozicije, do stranke koja ipak samostalno donosi odluke o svojoj budućnosti.
Nagovještaj da bi Pajović mogao glasati za povjerenje Vladi desio se još prilikom odlučivanja o dva bitna turistička projekta Kraljičinoj plaži i Mamuli, kada je glasovima Pozitivne stavljena tačka na trogodišnje natezanje unutar vladajuće stranke o valorizaciji turističkih potencijala države. Sam Pajović je - govoreći o glasanju povjerenju Vladi - kazao da će, kada se bude opredjeljivala o pitanju Vlade, glasati ,,u skladu sa državnim interesima“.
Znači li to, da će Pajović, kako to kažu nezvanična saznanja Pobjede, oročiti svoju podršku manjinskoj vladi DPS-a, SD-a i strankama manjina do, recimo, NATO samita u Varšavi jula ove godine, kada će Crna Gora prvi put učestvovati ravnopravno sa ostalim članicama NATO? Ili će, možda, odmah uskočiti u rekonstruisanu vladu koja bi bila neka vrsta Đukanovićeve vlade do raspisivanja izbora?
To su detalji mozaika koji za sada nijesu poznati. Ono što se sada može vidjeti i bez detaljnijih analiza: Pajovića i njegovu stranačku ekipu čeka vrijeme velikog političkog pritiska, prije, ali i poslije 25. januara. Dvostrukog pritiska. Već sada je topovska vatra opozicionih stranaka i medija usmjerena da se razbije jedinstvo četiri poslanika Pozitivne Crne Gore. Ukoliko podrži Vladu, Pajović i ekipa će se naći pod novim žestokim pritiscima, ali i optužbama za ,,opozicionu izdaju“.
No, za vrh Pozitivne postoji i druga vrsta izazova i psihološko- političkog pritiska: zašto, i pod kojim izgovorom, da odbiju uticajnu poziciju koju je do skora imao Krivokapićev SDP - da od njih zavisi opstanak izvršne vlasti, a time i uticaj na izborni proces?
Osim toga, potencijalno glasanje Pajovića za Vladu povlači i neke druge moguće posljedice. Prije svega: potpuno izbacivanje SDP-a iz vlasti, tačnije Ranka Krivokapića sa mjesta predsjednika Skupštine Crne Gore.
Naime, ako postoji saglasnost 41 poslanika za opstanak Đukanovićeve Vlade, onda isti broj poslanika može da inicira i smjenu - prvog čovjeka parlamenta! U tom slučaju se otvaraju nove mogućnosti za Pozitivnu Crnu Goru, čak i da popune upražnjeno mjesto predsjednika Skupštine Crne Gore.
No, to bi istovremeno značilo otvaranje svih frontova i, sasvim mogućno, blokiranje funkcionisanja Radne grupe za parlamentarni dijalog. No, podrška Pozitivne Crne Gore opstanku Vlade Mila Đukanovića definitivno otvara vrata i za takve kalkulacije.
Sada je samo jedno izvjesno: bez obzira na to preživi li ili ne Đukanovićeva Vlada, od 25. januara u Crnoj Gori politička scena neće biti više ista. Uslijediće brojne prekompozicije na opozicionom, ali i pozicionom polu kao priprema za izuzetno bitne parlamentarne izbore.
N. Zečević- D. Đuranović
