Rađenović se sa specijalnim tužiocem nagodio da odleži dvije godine u zatvoru i uplati 30.000 eura u budžet, dok Marović treba da plati 380.000 eura i provede 11 mjeseci iza rešetaka.
Sagovornik Pobjede, profesor Škulić objasnio je da Tužilaštvo nakon nagodbe sa okrivljenima može da krene u provjeru imovine osoba koje su im bliske, čak i onda kada nijesu povezane sa konkretnim krivičnim djelom. On je naveo da je odredbama Zakona o krivičnom postupku i Krivičnim zakonikom omogućeno da se vodi prošireno oduzimanje imovine stečene organizovanim kriminalnim djelatnostima u kojima ima elemenata visoke korupcije i velikih novčanih iznosa. - Onaj ko se nađe na meti ovakvih provjera Tužilaštva, mora da dokaže da je imovina koja se nalazi u njegovom posjedu stečena na zakonit način – kazao je Škulić. S druge strane, sagovornik je naglasio je da se ove norme zakona ne mogu primjenjivati retroaktivno. Tužilaštvo, kako je kazao, nema pravo da oduzima imovinu koja je stečena prije 27. jula 2009. godine kada su te norme prvi put uvedene u crnogorsko zakonodavstvo.
Profesor Škulić je objasnio da se ovaj institut svodi na nešto jednostavniju procesnu formu gdje se postupak praktično završava na jedan kraći i jednostavniji način tako što stranke zaključuju sporazum o priznanju krivice. - Okrivljeni priznaje krivično djelo, a tužilac se obavezuje da mu se izrekne odgovarajuća sankcija u okviru onoga što je zakonom propisano – kazao je Škulić. On je naglasio da se sankcija koju tužilaštvo predloži mora kretati u okviru zakonskih raspona i nikako drugačije. - U praksi, po pravilu kazne u sporazumnom priznanju krivice su nešto blaže nego da se vodi krivični postupak koji je složen i zahtijeva puno vremena i sredstava. Kada se sve to uzme u obzir, državi je u interesu da presudi blaže kazne u odnosu na one koje bi bile u klasičnom sudskom postupku, a da se sve brže završi – objasnio je Škulić.
Takođe, sagovornik Pobjede je naglasio da tužilac u pregovore sa okrivljenim nikad ne ulazi jer nema dovoljno čvrste dokaze i želi da izbjegne suđenje. - Dovoljno je reći da okrivljeni ne bi tako lako priznavao krivicu da tužilac nema dovoljno čvrste dokaze. Osim toga sud neće potvrditi priznanje koje nije potkrijepljeno dokazima koji su validni. Samo priznanje bez dokaza nije dovoljno - naveo je sagovornik Pobjede. Kada rješenje o sporazumu postane pravosnažno, predsjednik vijeća u roku od tri dana donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim u skladu sa sporazumom. Protiv te presude dozvoljena je žalba samo u slučaju kada ona nije u skladu sa zaključenim sporazumom.
Pobjeda