Politika

Nakon što je Vlada dobila povjerenje: Igre prijestola, nova sezona

Tresao se parlament tri dana, rastakao se u direktnom prenosu savez DPS-a i SDP-a, formirala se nova parlamentarna većina, glasalo se o povjerenju Vladi. Na kraju - kao i na početku - Đukanović je opet premijer.
Nakon što je Vlada dobila povjerenje: Igre prijestola, nova sezona
Portal AnalitikaIzvor

Samo, nije ovo proteklih dana bila priča o moći jednog čovjeka i nemoći njegovih protivnika. U crnogorskom parlamentu se mnogo toga iza brda valjalo.

 Igrač

Premijeru se, svakako, mora odati priznanje za konstrukciju zapleta priče. Skoro puna tri dana niti on, ni bilo ko iz DPS-a nije zucnuo ni riječi o planu Pozitivne: uglavnom su branjeni dometi Vlade, objašnjavani elementi ekonomske politike i strategija evroatlantskih integracija, sve to garnirano oštrim polemikama sa Krivokapićem... I na kraju, kada su opozicionari već vidjeli da će premijer tvrdoglavo tražiti poslušnost, kao u pravom trileru, završni udarac: dajemo sve što tražite, i još sve što vam treba - i potpredsjedničko mjesto i četiri ministarstva i puna kontrola svih državnih resursa i izbori kada hoćete, u maju, septembru, junu...

Jednim udarcem Đukanović je višestruko djelovao. Crnogorskim građanima je predsjednik DPS-a poručio da njegova koalicija nije dio problema već da nudi rješenje, međunarodnoj zajednici da vlast nema razloga da štiti ključne poluge vladanja pred izbore, a opoziciji da ne može da igra na kartu međunarodne podrške za bojkot. Uz sve to, Đukanović je zamrznuo i priču Demokratskog fronta: pad Vlade mogu da gledaju samo u video igricama kod kuće.

Statisti

Možda je potezom premijer iznenadio mnoge, čak i neke iz bližeg okruženja. Ali, ključna enigma skupštinskog raspleta ostala je u klupama opozicije i Krivokapićevog SDP-a. Zbog čega su klubovi SDP-a, Demosa, SNP-a, Demokrata, kao i nezavisni opozicioni poslanici - bez ozbiljnog pokušaja rasprave - bjanko odbacili plan Pozitivne Crne Gore? Jer, Pajović je prije tri dana tražio i više od onoga što je predlagao Đukanoviću skupa sa Lekićevim Demosom i Milićevim SNP.

A Đukanović je, na kraju balade, crnogorskoj staroj opoziciji i tringo novom opozicionaru Krivokapiću, ponudio u jednom satu, u mirnoj Crnoj Gori, više nego što su njihove kolege u Makedoniji dobile poslije višemjesečnih krvavih sukoba i pregovora pod međunarodnim pritiskom! Zašto su onda opozicionari u parlamentu, čak i nakon što je Đukanović prihvatio i javno pozvao opozicione poslanike da uđu u Vladu, sjedjeli zamrznuti u poslaničkim klupama i čekali politički poraz glasanjem o povjerenju Vladi Mila Đukanovića?

Razotkrivanje

Ko zna je li bila slučajnost, ali tako se odigralo: u času kada je, nakon Đukanovićevog završnog izlaganja, poslanik Pozitivne Tuponja zatražio polusatnu pauzu, njegov opozicioni kolega iz druge partije poslao je iz skupštinskih klupa kratki, dramatični SMS stranačkom saborcu van parlamenta: ,,Propalo je!“ Biće da ovdje ipak nije bilo slučajnosti. Laganim prihvatanjem plana Pozitivne, Đukanović je samo razotkrio osnovni plan opozicije ojačane Krivokapićevom SDP: oni i nijesu željeli prelaznu vladu za ,,fer i demokratske izbore“, niti prelaznu vladu u kojoj bi bio DPS. Da se to zaista htjelo, opozicija bi danas hitala da uzme kontrolu nad polugama vlasti. Ali, oni to ni dan poslije neće. Čak i ministar policije Konjević traži još jedno glasanje zahtjevom za razrješenjem i ostaje da sjedi u Vladi protiv koje je glasala njegova partija?!

Nova realnost

Zato su danas stvari vidljivije nego juče. Glasanje o povjerenju Vladi stvorilo je novu političku realnost u Crnoj Gori i pokazalo stvarne političke namjere ključnih političkih aktera. Pod krinkom Radne grupe kovan je plan da se vlast DPS-a (čitaj: Đukanović) detronizuje kroz famozni ,,političko-pravi model“ pripreme izbora. Tačnije: da se tiho obori Đukanović, a da se vlada bez izbora. Upravo je to dokazao Đukanovićev manevar od prije dva dana.

Problem je, međutim, što za to nema podrške u Crnoj Gori ni van nje. A takve operacije - bez vojnog puča ili narodne bune - nijesu izvodljive u parlamentarnim demokratijama, niti će na sve to blagonaklono gledati u Evropi ili SAD-u. Možda bi nekog razumijevanja bilo u Kremlju, ali većina prijatelja Rusije je ipak ispred, a ne unutar parlamenta. Možda je sada jasniji sadržaj one SMS poruke. Mada, bolja je ona iz Alana Forda - ako kaniš dobiti, ne smiješ izgubiti. Možda sada Krivokapić shvata toplinu Đukanovićeve zahvalnosti koji sat prije raskida.

Piše: Draško ĐURANOVIĆ

Izvor: Pobjeda, foto: rtcg.me

Portal Analitika