Mlijeko ,,dukat“ zagrebačke mljekare u Hrvatskoj košta 82 centa, dok se u megamarketima ,,Roda“ u Crnoj Gori može naći za 55 centi. Slično je i sa mortadelom ,,Pik Vrbovec“ koje kilogram u Hrvatskoj košta 8,4 eura, a kod nas tri eura manje.
,,Podravkina“ pašteta kod komšija košta 78 centi, a kod nas 52. Takođe imamo primjer
,,ABC“ krem sira koji u Hrvatskoj košta 52 centa, a kod nas 45 centi.
Ni sa proizvodima iz Srbije nije drugačije. U Srbiji Imlekovo mlijeko ,,kravica“ košta 77 centi, a kod nas 59. Mi jogurt ,,kravica“ kupujemo za 1,2 eura, dok je u Srbiji u marketu ,,Idea“ cijena
ovog proizvoda 1,3 eura.
,,Karneksovu“ slaninu u marketima u našoj državi prodaju za 4,99 eura, dok je u beogradskoj
,,Idei“ cijena veća za euro.
Maslac ,,biser“ kod nas košta 1,85 eura, dok je kod komšija na sjeveru 2,13 eura. ,,Karneksove“ viršle kod nas koštaju 79 centi, a u Beogradu 1,06 eura.
Razlike u cijenama, naravno, ima i među domaćim proizvođačima kod istih ili sličnih proizvoda. Litarsko pakovanje jogurta mljekare ,,Lazine“ košta 1.02 eura, ,,Srne“ 92 centa, viršle proizvođača iz Herceg Novog (800 grama) koštaju 1,99 eura, kilogram kulena ,,France“ 5,99, ,,Goranović“ 8,99 eura, čajna ,,Goranović“ 8,39, kranjska ,,Goranović“ 5,22 a kilogram ,,Gavrilovićeve“ duplo skuplje.
Ovoliku razliku u cijeni ne pravda ni razlika u porezu. PDV je, naime, u Hrvatskoj 24 odsto, Srbiji 20, a kod nas 19 procenata.
Na Pobjedino pitanje šta je pozadina mnogo nižih cijena proizvoda iz Hrvatske i Srbije na našem tržištu nego na njihovom, od domaćih proizvođača smo dobili odgovor da se radi o dampingu, a ekonomski analitičari kažu da to ne mora da znači.
Vlasnik Mesne industrije ,,Franca“ iz Bijelog Polja Hilmija Franca kaže da su ove razlike klasični damping koji uništava domaću proizvodnju.
- Dampinški se ne ponašaju samo proizvođači iz regiona nego i iz EU. U posljednja dva mjeseca situacija je specificna jer se damping povećao. Sve se čini da se ovo malo domaće proizvodnje uništi - kaže Franca.
On smatra da država, koja se do sada nije oglasila, mora hitno da reaguje.
- Posebno trgovačke kompanije rade sa minusnim maržama, zbog čega gubimo svi - primarna proizvodnja, priređivači i na kraju država– ističe Franca.
Neka, dodaje on, analitičari i fakultetski profesori kažu ko je u pravu.
I direktorica Mljekare ,,Srna“ Zorka Šljukić kaže da ove razlike ugrožavaju domaću industriju.
- Prirodno je da proizvodi u zemlji u kojoj se proizvode budu jeftiniji od zemlje u koju se uvoze. Ovdje je ugrožena ne samo mljekarska nego i mesna industrija sa naših prostora - smatra ona.
Šljukić sugeriše da ovim pitanjem treba da se bavi Ministarstvo ekonomije jer su proizvođači nemoćni.
- Više vjerujem u kvalitet domaćih nego uvoznih proizvoda- kaže direktorica Mljekare.
Ekonomski analitičar dr Vasilije Kostić kaže da već dugo u ekonomskoj teoriji postoji saglasnost o tome da jeftinija prodaja robe na inostranom tržištu od prodaje na domaćem- ne znači da je riječ o dampingu. Razlozi su brojni.
- Ekonomski motivi izvoza po cijenama koje su niže od domaćih su: uvođenje svog proizvoda na inostrano tržište, formiranje cijene u skladu s platežno sposobnom tražnjom... Da bi neki uvoz bio po ,,diskriminatorskim cijenama“ - dampinški izvoz, neophodno je da izaziva ili prijeti da izazove ozbiljne štete domaćoj proizvodnji. Da potencijalnoj proizvodnji stvara ozbiljne teškoće - obeshrabrujuće barijere ulasku kompanijama na tržište kroz nerealno niske cijene izvoza, odnosno kroz nelojalnu konkurenciju. Morali bi biti ispunjeni i brojni drugi preduslovi - tržišna snaga uticaja na cijene, zaštićeno domaće tržište izvoznika, osjetljivije uvozno tržište na promjene cijena od tržišta izvoznika - objašnjava Kostić i dodaje da se damping teško dokazuje.
- Ukazivanja na damping bez ozbiljne analize i dokaza može najprije navesti na sumnju da je posrijedi prikriven zahtjev za oživljavanje državnog protekcionizma, što u suštini nije ništa drugo do zahtjev za vraćanje na staro, a u međuvremenu smo potpisali dokumente o liberalizaciji trgovine i postali članovi najznačajnijih organizacija. Pomoć i zaštita nije isto i to bi očigledno trebalo razjasniti. Država naročito poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju hrane treba da pomogne, ali ne na način što će je štititi od konkurencije. Ta vrsta pomoći bi značila suspenziju mehanizma tržišta. Štićene industrije nikada nijesu bile konkurentne i nikada na valjan način nijesu zadovoljavale potrebe tržišta. Njihova neefikasnost je epska - one su se ponašale monopolistički arogantno, ekonomski neefikasno i rasipno – zaključio je Kostić.
(opširnije u Pobjedi)
