"U 2013. registrovano je 128 samoubistava, a 2014. godini 164. Vješanje i upotreba vatrenog oružja su načini na koji su najčešće izvršena samoubistva u navedenom periodu", saopšteno je Vikend novinama iz Uprave policije.
S obzirom da je broj samoubistava 2015. godine bio manji nego 2014, a veći nego 2013, ne može se, ističu, izvesti zaključak da li posljednjih godina postoji tendencija padanja ili rasta broja samoubistava u Crnoj Gori.
"Samoubistvo je lični, doduše tragičan čin motivisan različitim razlozima lične prirode", kazali iz Uprave policije.
Najveći broj samoubistava zabilježen je u Podgorici, zatim u Kolašinu te Cetinju i Danilovgradu. Slijede Nikšić, Šavnik i Plužine, te Berane, Andrijevica, Rožaje i Plav.
Razlozi za samoubistvo su različiti od genetske dispozicije do gubitka objekta za koji je čovjek bio vezan, loše materijalne i profesionalne situacije, razorenog doma, odsustva obaveza i životnog cilja, usamljenosti, bolesti....
Iz psihološkog ugla ubistvo je, objašnjava Vikend novinama psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić, opcija između života i smrti.
"To je samo u pozitivnim životnim stavovima, u vrednosnom sistemu i u pozitivnoj percepciji svojih sposobnosti. I onda se odlučujete za život, za hrabrost, za suočavanje sa preprekama koje život donosi, a ukoliko suštinski ne ulažete u sebe i svoje okruženje i ne investirate u svoj život, onda on zaista može postati bezvredan iz ugla mentalno zdrave osobe", pojašnjava Stupar-Đurišić.
Ona ističe da postoji i drugi aspekt ličnosti, kada se radi o mentalnim bolestima, gdje je suicid produkt iskrivljene slike o sebi i svijetu.
"Osoba percipira sebe i svoj život kao nevrijedan i bezvrijedan za investiranje, a u stvari to nije realno stanje i nije tačno. I to je dio psihologije ličnosti, gdje se mora posvetiti pažnja, pružiti posebna podrška i raditi na sebi", kazala je Stupar-Đurišić.
Na samoubistvo se, kaže, ljudi odlučuju iz različitih razloga.
"Postoji jedan procenat razloga za suicid od strane ljudi koji imaju terminalni stadijum bolesti ili su iz određenih životnih situacija izgubili sve što im je životno bilo vrijedno, ali postoje i ljudi koji boluju od mentalne bolesti i koji nemaju namjeru da se ubiju, ali u svojoj demenciji i bolesti izvrše samoubistvo", rekla je Stupar-Đurišić.
Treći aspekt je, ističe, mentalna uznemirenost kad osoba pogrešno vidi budućnost nekvalitetnom, odnosno nema pozitivnu percepciju ni sebe, ni ljudi, ni okruženja...
"Tim ljudima se može jako puno pomoći i na njih psihologija jako često utiče, apeluje, i priča, jer i njihova odluka o suicidu bi trebalo da bude preispitana, zato što razlozi zbog kojih oni razmišljaju o suicidu jednostavno nijesu tačni. Način donošenja odluka, način njihovog razmišljanja, način na koji oni procesuiraju, odnosno obrađuju informacije je pogrešan ili djelimično pogrešan. Onda oni dođu do zaključka da su ili oni nesposobni ili je život jako ružan", pojašnjava Stupar-Đurišić.
Ljudima kod kojih je prisutna mentalna uznemirenost, ističe, može se pomoći pružanjem podrške.
Njima se savjetuje da što više razgovaraju ne samo sa ljudima koje smatraju uspješnim, jer jako često ljudi ne znaju kako su to postali, već da razgovaraju i sa ljudima koje su sretali tokom života, a koji pričaju za sebe da su patili ili da nijesu imali puno, ali sada imaju bilo u smislu porodice ili znanja...
"Oni treba da se konsultuju sa ljudima da vide da su teške životne faze i životne krize dio svakog i uspješnog i neuspješnog života. Da život suštinski ne ide uvijek naprijed, nego da su usponi i padovi sastavni dio čak i kvalitetnog života. Važno je da kada padamo, naučimo kako se pada i da nađemo načine kako da se ponovo podignemo", naglasila je Stupar-Đurišić.
Prema statistici, najveći procenat samoubistava, između 70 i 98 odsto, čine ljudi sa nekim težim psihičkim poremećajem, osobe u terminalnim fazama bolesti i zavisnici naročito alkoholičari.
Prema statistici, muškarci tri puta češće izvršavaju samoubistvo od žena, pokušaj suicida češći je kod mlađih žena, ali su u realizaciji uspešniji stariji muškarci, u ratu broj samoubistava opada, dok u vrijeme unutrašnjih kriza raste, te je češće među osobama koje potiču iz razorenih porodica.
U mladalačkoj anamnezi i među osamljenima samoubistvu su, prema statistici, skloniji ljudi koji su već bili počinioci nekog krivičnog dela, posebno ubistva.
Broj samoubistava u gradu je dva puta češći nego na selu, a maksimalan broj samoubistava se dogodi u decembru. Noćna i jutarnja samoubistva češća su od dnevnih. Velika je vjerovatnoća da će oni koji su već jednom pokušali samoubistvo pokušati ponovo.
