Kao da su, zabavljeni međusobnim prepucavanjima, pregovarači zaboravili da su za sobom ostavili - pisane tragove. Redakcija Pobjede je u posjedu dokumenta vlasti i opozicije koja pokazuju da je, uz malo političke volje, postojao realan osnov za finalni dogovor. Premijer i predsjednik DPS-a Milo Đukanović ponudio je predstavnicima opozicije na posljednjem sastanku parlamentarnog dijaloga koji je održan 19. februara dokument u pisanoj formi u kome je taksativno navedeno na koje ustupke je DPS spreman da ide u pregovorima o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore.
U dokumentu - koji je zajednička ponuda Demokratske partije socijalista, Bošnjačke stranke, Socijaldemokrata, Force, Albanske alternative, Hrvatske građanske partije i Liberalne partije - vlast je ponudila, kao što je javnosti poznato, četiri ministarstva dva pomoćnička mjesta kao i kontrolu u 15 kompanija u državnom vlasništvu. Na pet strana ponude vlasti uočljivo je da se kontrola rada Agencije za nacionalnu bezbjednost, posredstvom funkcije Generalnog inspektora, ne pominje. Ta ,,spornost“ je u opozicionom prijedlogu i ponavlja se u nacrtu prijedloga sporazuma koji je prezentovao medijator parlamentarnog dijaloga Ranko Krivokapić.
Očito da je vlast - pozivajući se na zakonske odredbe koje zabranjuju upliv političkih stranaka u rad ANB-a, ali i nakon međunarodnih konsultacija - odlučila da ignoriše pritisak opozicionih učesnika parlamentarnog dijaloga. Slična je situacija i sa Javnim servisom i Agencijom za elektronske medije: formulacije iz Đukanovićeve ponude ne otvaraju vrata partijskom kadrovanju. Detaljnije iščitavanje prijedloga vlasti i prijedloga konačnog sporazuma pokazuje da ,,spornosti“ koje su sada tačka žestokog sukobljavanja - nijesu nepremostive.
Opširnije čitajte u Pobjedi…