"Hoću da progovorim o zlu. Nije jedina muka što sam prokockao novac i povjerenje najmilijih. Uništio sam mladost, a porodicu doveo do prosjačkog štapa. U početku je sve djelovalo zabavno, ulagao sam euro, dva i nadao se dobitku. Kladionice, koje su bile moja prva stepenica ka ponoru, vrlo brzo su prestale zadovoljavati kockarsku glad, a dno sam dotakao kada sam počeo igrati rulet. To mi je definitivno uništilo život. Zbog ruleta sam se zadužio kod kamataša koji su naudili ne samo meni, već i mojoj supruzi i djetetu. Došli su mi u kuću i sve polupali", priča on.
Pobjedin sagovornik objašnjava da mu vremenom dobitak nije bio glavni cilj, već kockanje, a da je novac predstavljao sredstvo za igru.
"Niko nije mogao doprijeti do mene. Supruga je svakog dana bila sve više očajna i nije joj preostalo ništa sem da uzme djecu i ode. Roditelji su se toliko dugo borili sa mnom da sam im slomio vedar i plemeniti duh koji su imali. Od svega mi je ostalo samo dugovanje", konstatuje on.
Ne kocka već četiri godine i iz petnih žila se trudi da vrati život u normalno stanje.
"Novac koji sam dugovao kamatašima vratili su moji izmučeni roditelji, ali iz dugova nikako do kraja da izađem. Divnu suprugu i božanstvenu djecu izgubio sam zauvijek", kaže on.
Roditelji model ponašanja Psihoterapeutkinja u Savjetovalištu Entera-Podgorica, u sklopu Servisa za psihološku pomoć i podršku osobama sa problemom kockanja i članovima njihovih porodica ADP "Zid" Vesna Kraljević ističe da im se od početka rada javilo oko 300 ljudi i to "najčešće članovi porodice osoba koje imaju problem kockanja, za savjete i informacije, od čega se godišnje, u prosjeku,15 odluči za početak tretmana.
"Kockari, naročito muškarci, veoma rano počnu sa posjećivanjem sportskih kladionica i ispunjavanjem tiketa. Klijenti su u svijet kocke ušli kao maloljetnici, a većina njih su na vrata kladionica zakucali još u osnovnoj školi, čak sa 12 godina. Nakon određenog perioda, klađenje koje je godinama samo progresiralo do većeg i učestalijeg nivoa, počinju se javljati posljedice. Osoba tek kada izađe iz perioda kasne adolescencije počinje da shvata da ima problem. Maloljetnici nijesu svjesni trenutka kada klađenje i kockanje počinje da prelazi granicu zabave", rekla je Kraljević.
Ona objašnjava da kockanje kod maloljetnika, ukoliko prelazi granicu zabave i rekreativnog nivoa, izaziva probleme i posljedice u svim segmentima života – psihološkom, socijalnom, fizičkom, porodičnom, dolazi do zapostavljanja školskih i drugih aktivnosti.
"Roditelji su glavni model ponašanja djeci. Ukoliko maloljetnik u porodici ima primjer bilo kakvog zavisničkog ponašanja ili onoga koji se kosi sa svim što se smatra normalnim – pod većim je rizikom da ga usvoji", objašnjava Kraljević.
Ona konstatuje da se u Crnoj Gori sportsko klađenje uzima zdravo za gotovo. Psihoterapeutkinja ističe da to još uvijek nije slučaj sa odlaskom u kockarnice i kazina.
"Odlazak na kafu redovno je praćen popunjavanjem tiketa. Na taj način, u svom danu ispunjenom velikim obavezama, ljudi daju sebi oduška i kroz klađenje se relaksiraju. Sve je više mladih koji na taj način vide put da brzo i lako dođu do novca kao i da pobjegnu od dosade. Omladina nije svjesna da se od stadijuma početne zabave vrlo lako "sklizne" u ozbiljnu zavisnost. Sve dok se na sportsko klađenje bude gledalo kao na nešto što je normalno, očekivano i poželjno, imaćemo sve veći broj osoba sa tim problemima", priča Kraljević.
Upitana da objasni zašto je kockanje toliko interesantno mlađoj generaciji, ona objašnjava da je primjetan povećan broj sportskih kladionica i kazina "koji su dostupni i veoma vidljivi, sa jarkim bojama i primamljivim reklamama".
"Ova tematika je kod nas odomaćena i normalna i postala je sastavni dio života i tema razgovora u društvima različitih generacija. Mladima je sportsko klađenje i kockanje primamljivo jer su na taj način još više uključeni u sport. S druge strane, iščekivanje rezultata utakmice, a u službi mogućeg novčanog dobitka za koji su se kladili, kod njih podstiče dodatno uzbuđenje koje im prija, zabavlja ih, daje povod za druženje, komentarisanje, skreće misli sa stvari koje ih okupiraju", objašnjava psihoterapeutkinja.
Prema njenim riječima, simptomi patološkog kockara su lako prepoznatljivi. Sagovornica ističe da osoba počinje veoma vidljivo mijenjati svoje ponašanje, navike, interesovanja, komunikaciju sa okolinom, ali i karakterne osobine.
"Javlja se pojačana uznemirenost, anksioznost i impusivnost praćena neredovnom ishranom, nekvalitetnim snom, promjenama raspoloženja, odustvima od kuće, lažima, manipulacijama i stalnim izgovorima, povlačenjima od društva koje nije u svijetu klađenja i kockanja. Dolazi do nezainteresovanosti za porodicu, stalni nedostatak i potreba za novcem u većoj mjeri nego u ranijim periodima, a tu su i fizički simptomi poput ubrzanog rada srca, znojenja, tikovi, grickanje noktiju", priča Kraljević.
Psihoterapeutkinja ističe da osoba vremenom počinje da sve veće svote novca ulaže na jedno klađenje ili kockanje. Suočavanje sa problemom Ona objašnjava da trenutak kada kockanje prelazi u problematično ili patološko stanje je kada se osoba kocka ili kladi zbog "vađenja", odnosno želje da povrati izgubljeni ili pozajmljeni novac.
Tretman odvikavanja u Savjetovalištu traje od šest do 12 mjeseci, a da sve "zavisi od problema i posljedica koje je kockanje prouzrokovalo".
"Iako imamo poseban program po kojem radimo, on svakako mora biti individualiziran na osnovu procjene potreba i stanja klijenta i situacije u kojoj se nalazi. Put ka ozdravljenju je teži u slučajevima kada osoba ne priznaje problem i posljedice koje su izazvane već negira, minimalizuje i racionalizuje svoje postupke i pronalazi opravdanja za sebe. Takođe, od značaja je uloga porodice i put ka ozdravljenju je teži u slučajevima kada ona ne pruža dovoljnu podršku i nije spremna da da drugu šansu, stalno ga osuđuje i nema povjerenja", priča Kraljević.
Kazne od 1.100 do 20.000 eura
Kako su rekli iz Uprave za inspekcijske poslove, ukoliko se u kladionicama zatekne maloljetnik, vlasnicima tih objekata za taj prekršaj propisuje se kazna od 1.100 do 20.000 eura.
"Rastojanje između škola i kladionica ne može biti manje od 250 metara, a ono uglavnom utvrđuju nadležni opštinski organi za urbanizam. U Crnoj Gori ima šest inspektora, a imajući u vidu zakonodavni okvir i uslove u kojima oni rade, taj broj nije dovoljan", istakli su u saopštenju.
Kako su rekli iz Ministarstva unutrašnjih poslova, njihovi službenici preduzimaju brojne preventivne aktivnosti, među kojima su i predavanja u osnovnim i srednjim školama u okviru akcije policije "Mladost", a "čija svrha je upoznavanje maloljetnika sa štetnim posljedicama koje kockanje može da prouzrokuje".
Policajci su prošle godine u 18 gradova obišli 525 kladionica i 22 kazina. Najviše ih je kontrolisano je u Podgorici (137), a najmanje u Žabljaku (4). Tokom kontrole nijesu zatekli maloljetna lica, te nije bilo osnova za njihovo postupanje.
