Naime, kada je riječ o izgradnji poslovnog objekta, u blizini hotela „Podgorica“, važno je istaći nekoliko neospornih činjenica, kako bi zaštitili ugleda i kredibiliteta kompanije „Normal“, ali i odbrane opravdanosti ove i drugih uspješno realizovanih investicija, koje su, takođe, bile najoštrije osporavane od strane „dežurnih kritičara“.
Prvo, odluka o izmjenama i dopunama – DUP-a “Rekreativno - kulturna zona na obali rijeke Morače – južni dio” u Podgorici, nije donešena na osnovu inicijative “Normal Tours“ – a, niti je isti finansirao izradu predmetnog plana. S tim u vezi, investitor nije odgovoran za ono što je sadržano u tom planskom dokumentu, već je naša obaveza, kao investitora, bila da postupimo isključivo po planu i na osnovu izdate građevinske dozvole, što smo od početka činili i nastavićemo da činimo.
Ipak, treba imati u vidu i činjenicu da, u periodu predviđenom za davanje komentara i mišljenja na navedeno plansko rješenje, nije bilo primjedbi zainteresovanih strana, što je svakako moglo implicirati da je usvojeno kvalitetno plansko rješenje.
Međutim, kako je investitor „Normal Tours“ krenuo s radovima na poslovnoj zgradi, u zahvatu predmetnog planskog dokumenta, počeli smo se suočavati sa konstantnim, grubim, optužbama i opstrukcijama od strane dijela javnosti, koji su pokušali stopirati ili usporiti započetu investicija, a naše poslovanje je bilo predmet gotovo svakodnevne negativne kampanje dijela javnosti.
Drugo, iako su i u postupku izdavanja građevinske dozvole za predmetni objekat, sve zainteresovane strane imale pravo učešća, treba naglasiti činjenicu da ni u tom momentu nije bilo primjedbi, što je, takođe, impliciralo da nema bilo kakvih nepravilnosti u cijelom procesu ili osporavanja buduće investicije.
Nakon ispoštovanih svih zakonskih procedura od strane „Normal Tours“–a i plaćenih naknada, dobijena građevinska dozvola za investitora je postala pravosnažni i izvršni akt, čime su se stekli svi zakonski uslovi za početak gradnje poslovnog objekta.
Vrijednost ove investicije je procijenjena na oko 5,7 miliona eura, a do ovog trenutka je po osnovu kompletiranja urbanističke parcele, plaćene naknade za komunalno opremanje zemljišta, troškova izrade projekta, idejnog arhitektonskog - urbanističkog rješenja i dobijanja drugih saglasnosti, te dosadašnjih izvedenih radova, utrošeno 1,95 miliona eura.
Ne možemo a da se ne osvrnemo i na prilično zakašnjelu inicijativu Inženjerske komore, pokrenutu tek nakon reakcije Arhitektonskog foruma i udruženja „KANA“, a imajući u vidu činjenicu da su oni od početka bili upoznati sa svim procedurama kroz koje je investitor do ovog momenta morao da prođe i našim namjerama, te da nisu iskazali interes da učestvuju u cijelom tom procesu.
Pored ovog, investitor „Normal Tours“ se i ranije, konstantno, suočavao sa brojnim negativnim komentarima „dežurnih kritičara“, i pokušajima opstrukcije poslova prilikom realizacije projekata.
Na isti način je oštro osporavana i rekonstrukcija hotela „Podgorica“, a koji godinama od tada uspješno posluje, ostvarujući zavidne rezultate, o čemu svjedoče i brojne nagrade ostvarene u prethodnom periodu.
Dalje, bili smo žrtve najoštrijih kritika i osporavanja prilikom rekonstrukcije starog hotela „Crna Gora“, koji se u tom trenutku nalazio u veoma lošem stanju. Ni to nas nije obeshrabrilo, naprotiv. Danas smo ponosni na činjenicu što smo pri kraju realizacije našeg najzahtijevnijeg projekta do sad, koji je podrazumijevao značajnu rekonstrukciju, nadogradnju i proširenje nekadašnjeg hotela „Crna Gora“, a vrijednost cijelog projekta procijenjena je na oko 45 miliona eura. Budući luksuzni hotel, kategorije pet zvjezdica, biće drugi na Balkanu, koji će poslovati u sklopu svjetski poznatog lanca hotela „Hilton“, gdje zaposlenje treba da nađe oko 200 ljudi.
Na osnovu svega navedenog, postavlja se pitanje ko poštuje, a ko krši zakone i propise ove zemlje, ko je dobronamjeran, a ko nije? Zašto je gotovo svaka započeta veća investicija u Crnoj Gori, bilo od strane domaćih ili stranih investitora, propraćena negativnom kampanjom i brojnim osporavanjima dijela javnosti?
Zašto se „dežurni kritičari“ uvijek jave sa primjedbama kad se krene sa realizacijom investicije, a ne onda kad je njihova uloga najznačajnija, u postupku izrade i donošenja planskih dokumenata? Šta predstavlja krajnji cilj tim pojedincima i grupama, da li da zaštite interese građana i struku ili da jednostavno stopiraju investicije i kreiraju negativni investicioni ambijent u zemlji?
Na kraju, ostaje nam da vjerujemo da će se u javnosti konačno steći prava slika stanja stvari, da će institucije zaštiti interese onih investitora koji rade u skladu sa zakonima, propisima i svoje poslovanje temelje na odgovornom odnosu prema državi i njenim građanima, a da će „dežurni kritičari“ postati dobronamjerni i pravovremeni predlagači konstruktivnih promjena i partneri na putu stvaranja bolje investicione klime u zemlji, a ne vječiti opstruktori.
