Istražitelji sumnjaju da Filipović želi da pomogne svojim saradnicima i prijateljima koji su optuženi za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije i da je to jedan od razloga njegovog dolaska u Beograd.
- Iako za njim nije raspisana potjernica, znao je da je pod sumnjom za ubistvo Slavka Ćuruvije i masakr na Ibarskoj magistrali kada su ubijena četiri člana SPO. Zato se krio sve ove godine u Kini - kaže izvor „Blica“ i dodaje da je Filipović „imao zanimljive sastanke u Beogradu“.
- Pripadnici DB koji su pratili Ćuruviju do ubistva i koji su svjedočili na suđenju, nakon dolaska Filipovića mijenjali su iskaze. Osim uticaja na svjedoke iz DB, Filipović može da pošalje poruku Miloradu Ulemeku Legiji koji tek treba da svjedoči na suđenju za ubistvo Ćuruvije kao glavni svjedok Tužilaštva - kaže za “Blic” jedan od istražitelja.
Filipović je bio zamjenik načelnika Druge uprave za obavještajni rad DB-a i savjetnik šefa tajne službe za „specijalne operacije“. Pobjegao je iz Srbije u Šangaj 2003, u vrijeme akcije “Sablja”. Bio je saradnik i prijatelj optuženih za ubistvo Ćuruvije, a i blizak je sa Mirom Marković, šeficom JUL-a, koja je bila pod sumnjom da je naredila ubistvo Ćuruvije, i održava stalan kontakt sa njom.
Optuženi za ubistvo Ćuruvije Milan Radonjić je u vrijeme zločina sa šefa mjesta Druge uprave došao na poziciju načelnika Centra DB Beograda. Filipović je u tom prelaznom periodu, kao njegov zamjenik, vodio upravu. Ta uprava je bila zadužena i za JSO.
Ratko Romić, koji se tereti da je saizvršilac ubistva Ćuruvije, bio je viši agent Druge uprave i Filipović mu je bio šef. Filipović i Miroslav Kurak, optuženi kao neposredni ubica Ćuruvije, bliski su.
Kako je „Blic“ već pisao, Kurak, koji je bio na safariju između Tanzanije i Kenije kada je pokrenuta istraga za ubistvo Ćuruvije, zvao je Filipovića u Šangaj, a Filipović se nakon toga čuo sa Mirjanom Marković. On je bio i savjetnik za „specijalne operacije” tadašnjem šefu DB Radomiru Markoviću, optuženom za ubistvo Ćuruvije i pravosnažno osuđenog za atentat na Vuka Draškovića i ubistvo četiri člana SPO na Ibarskoj magistrali.
Filipović je napisao nekoliko knjiga, kao na primjer “Anatomija globalističkog smrada” u kojoj ne krije da je praktično bio savjetnik za likvidacije Mire Marković.
Na suđenju za masakr na Ibarskoj magistrali iznesene su tvrdnje da je Filipović bio sa Miloradom Ulemekom Legijom u kolima u blizini mjesta zločina. Ulemek kao i Radomir Marković pravosnažno su osuđeni na maksimalne kazne za ovaj zločin, dok Filipović nije bio ni okrivljen.
Istražitelji sumnjaju da Filipović želi da pomogne svojim saradnicima i prijateljima koji su optuženi za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije i da je to jedan od razloga njegovog dolaska u Beograd.
Dragan Filipović je napisao u svojoj knjizi da je poslije izborne pobjede Vojislava Koštunice nad Slobodanom Miloševićem održan sastanak vrha DB-a na kome je bio i tadašnji ministar policije Vlajko Stojiljković, koji je zahtijevao „da se po cijenu života brani Milošević”. U vrhu DB-a su se dogovorili, tvrdi Filipović, da priznaju pobjedu Koštunici i da se dalje oslone na „radikale i nacionalne snage”.
Blic.rs
