Novih 13 epizoda, pored pretjeranog forsiranja pojedinih likova i patetičnog završetka, donijele su mnogo mračniji, kompleksniji i produbljeniji nastavak pripovijesti o slijepom zaštitniku sa pravničkom diplomom.
Prva sezona „Daredevila“ bila je mračna, ali ni u najcrnjim trenucima nije bacila glavnog lika u tamu kao u nastavku serijala.
Poprskani krvlju
Daredevilov njujorški Hell's Kitchen nikada nije bio mračniji. Počeo je i završio krvavim pirom. Krv irskih mafijaša prekrila je ulice. Iz hangara su izlijetali zapjenjeni motociklisti žedni krvi. Čovjek je iskrvario u sušari, zakačen kao parče mesa između dva svinjska buta i ostavljen da umre. Jedan je dobio nož u oko na sahrani u crkvi. Kamera je čitave sezone plesala po okrvavljenim licima, snimajući kroz rupe na stomaku ubijenih podlaca i potpuno nevinih stanovnika Njujorka.
U estetskom pogledu, tvorci serijala nastavili su gdje su stali prethodne sezone. Bolesnički zeleni, crni, sivi i žuti kadrovi poprskani bojom krvi nastavili su da prikazuju Daredevilov (Čarli Koks) grad kao mjesto nad kojim je kontrolu preuzeo đavo.
Uvođenjem kompleksnih novih likova i odličnim uvezivanjem sa starim znancima iz Hell's Kitchena, tvorci su učini da „Daredevil“ u nastavku donese britko preispitivanje moralnih dilema i postavi važno pitanje – da li je moguće živjeti po ispravnom moralnom kompasu u svijetu u kojem je pravda oslijepljena, obogaljena i obnažena, osuđena da umre na ulici i ostavljena od svih.
Kompleksni likovi
Uvođenje Elektre (Elodi Jang) i Panišera (Džon Berntal) bio je potpuni pogodak. Dva antiheroja odvela su Daredevila do ivice ponora, dovodeći do ludila iglu njegovog moralnog kompasa. Oba lika odglumljena su bez greške.
Zahvaljujući dobro razvijenim likovima, sezona nije djelovala sklepano, kao alibi za puko postojanje akcionih scena. Kadrovi borbe su odlično orkestrirani i u skladu sa tri potpuno različita karaktera glavnih likova. Panišer je životinjski razbijao i raznosio sve oko sebe, ne mareći ko će stradati na tom putu. Poput razjarene životinje vođene samo primalnim instinktima, obezbijedio je neke od najboljih scena u serijalu, kao što je epizoda njegovog bjekstva iz zatvora. Pri tome, u skladu sa ćutljivim i ranjenim osvetnikom, nije govorio mnogo. Berntal je uspio da uz malo riječi prikaže svu kompleksnost njegovog lika. Definitivno je najbolji Panišer do sada.
Potpuno suprotne nastupima pobiješnjelog Panišera su Elektrine scene. Elodi Jang sjajno je pokazala senzualnu mašinu za ubijanje u punom zamahu. Svako njeno ubistvo prikazano je u skladu sa karakterom rođenog ubice koji je zaljubljen u ubijanje. Pri tome, odnos između Elektre i Daredevila razrađen je vrlo upečatljivo, zbog čega u ključnim momentima njihovi postupci nijesu djelovali pretjerano i patetično.
Fogi, koji je u prethodnoj sezoni saznao Daredevilov pravi identitet, donio je jedno od najprijatnijih iznenađenja serijala. Istovremeno prestravljen i hrabar, dosadan i vispren, skroman i ambiciozan, on je dodatno ojačao priču. Naročito dobar je u scenama iz sudnice, na koju kao da su tvorci zaboravili u prvoj sezoni. Daredevil je ipak po profesiji advokat. Ovom aspektu priče posvećeno je mnogo više pažnje u drugom dijelu.
Smirivanje nemirnih
Najsmješnije je to što je u drugoj sezoni najmanje zanimljiv lik baš Daredevil sa svojim staloženim stavovima, smirivanjem nemirnih, davanjem oprosta grešnima i monolozima u kojima iskazuje ljubav prema svom gradu... Mnogo zanimljiviji su Elektra, Panišer, Fogi, Daredevilov učitelj Stik, organizacija „The Hand“ i njen predvodnik Nobu... Ali, nervoza i zamaranje koju je unio besomučno ponavljajući da nikada neće postati ubica, pokazatelji su kako su ostali likovi u serijalu toliko dobro izgrađeni da je lako ući u njihove cipele i prihvatiti argumente njihovih životnih filozofija.
Kroz dijaloge tri (anti)heroja, odličnu glumu i bavljenje kompleksnim temama, tvorci serijala uspjeli su u prvobitnoj namjeri da „Daredevil“ mnogo više liči na seriju kakva je „The Wire“ nego na žanrovskog brata „Smallwille“. Odgovorili su na mnoga i otvorili na desetine pitanja i mogu ih odlično elaborirati u nastavku. Karen je napokon saznala čije lice diše iza Daredevilove maske. Elektra će se vratiti u njegov život. Panišer je zakopao prošlost i nastavio u nepoznatom pravcu. Fogi još nije uspio da se izbori sa činjenicom da ga je najbolji prijatelj godinama lagao. Daredevil je doveden najdublje što je mogao da padne i nije postao ubica – izgleda nemoguće da to ikada može postati kada nije onda kada je mrtva Elektra sklopila oči u njegovom naručju. Ali, možda kreatori osmisle nešto brutalnije. Sezona je svakako dala sasvim dovoljno materijala za odličan treći nastavak, pod uslovom da tvorci održe nivo prethodnih.
Zamarajuća heroina bambijevskog pogleda
Jedina velika zamjerka drugoj sezoni je pretjerano forsiranje lika Karen Pejdž (Debora En Vol). Ona je znala da zamori i u prvoj sezoni, ali je imala manje prostora da se razmaše. U nastavku, Karen je dobila mnogo više mjesta. Heroina bambijevskog pogleda išla je od jednog do drugog čovjeka dijeleći moralne pridike i ispravljajući krive Drine. Vrhunac njenog davljenja fanova došao je na koncu sezone koja završava čitanjem njenog patetičnog članka o herojima Hell's Kitchena. Naravno, snažni ženski likovi potrebni su muškocentričnim serijalima kakav je „Daredevil“, ali onda treba da budu dobro izgrađeni, kompleksni i ubjedljivi kao što je, na primjer, Elektra. (Pobjeda)
