Presudu Karadžiću izriče Sudsko vijeće kojim predsjedava Ogon Kvon iz Južne Koreje.
Karadžić, koji je bio i lider Srpske demokratske stranke, optužen je u dvije tačke za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, tokom rata u BiH 1992-95.
U preostalih devet tačaka, optužnica ga tereti za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana djela, terorisanje civilnog stanovništva, nezakonite napade na civile i uzimanje međunarodnih talaca. Ta krivična djela kvalifikovana su kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata.
Tačka 1: Nema genocidne namjere u sedam opština
Sudija je naveo da Vijeće nije zaključilo da je postojala genocidna namjera po prvoj tački optužnice, koja se odnosi za genocid u sedam bosanskih opština, kod optuženog, ostalih u udruženom zločinačkom poduhvatu, niti kod fizičkih počinilaca zločina.
“Vijeće nije moglo da izvede zaključak da je počinjen genocid ni na osnovu obrasca počinjenog zločina. Nije se uvjerilo da je postojala namjera da se unište grupe bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. Nema dokaza da je u sedam opština počinjen genocid“, rekao je Kvon.
Prvi dio presude, kako je rekao sudija Ogon Kvon, odnosi se na zločine u 20 opština. Od marta 1992. godine, kako je rekao, srpske snage preuzele su vlast i tokom tog perioda imale su "organizovan i jasan nacrt zločina“ protiv nesrpskog stanovništva.
"Srpske snage su ubile mnoge Muslimane i Hrvate tokom napad. Žrtve su strijeljane i u zarobljeništvu. U drugim slučajevima, žrtve su premlaćene nakon čega su umirale", rekao je Kvon.
Sudija je potom dodao da je optuženi bio od vitalne važnosti u promovisanju paralelnih državnih, vojnih, policijskih i političkih struktura kako bi se sproveo cilj udruženog zločinačkog poduhvata da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone sa teritorija na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
"Pretresno vijeće je zaključilo da je Karadžić trebalo da zna da je nesrpsko stanovništvo bilo izloženo riziku, ali je optuženi slijedio plan, svjestan da zločini mogu da budu počinjeni i svjesno je preuzeo rizik", dodao je Kvon.
Sudija je dodao da u slučaju Karadžića postoji individualna krivična odgovornost za progon, istrebljivanje, ubistva, deportacije i prisilno premiještanje kao zločina protiv čovječnosti, kao ni za ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja.
"Pretresno vijeće se uvjerilo da nije počinjen genocid u sedam opština i optuženi se ne proglašava krivim po tački 1 optužnice. Krivica je utvrđena za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja", naveo je Kvon.
Odgovoran za napade u Sarajevu
Sudsko vijeće je navelo da su napadi u Sarajevu vršeni neselektivno i da su na meti bili civili.
Sudija je dodao i da su bosanski Muslimani željeli Zapad na svojoj strani, pa je bilo slučajeva kada su otvarali vatru na teritorije pod njihovom kontrolom, ali su takvi događaji beznačajni u odnosu na ono što je radila druga strana.
Sudsko vijeće je ocenilo da Radovan Karadžić snosi individualnu odgovornost za ubistvo, protivpravni napad na civile, širenje terora, kršenje običaja ratovanja i za ubistvo kao zločin čovječnosti tokom opsade Sarajeva u periodu od maja 1992. do oktobra 1995.
Vijeće je ocijenilo da je Karadžić značajno doprinio zločinačkom planu širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva, kroz snajpersku paljbu i granatiranje tokom opsade grada. Kako je navedeno, zajednički plan sprovodio je politički i vojni vrh bosanskih Srba - Ratko Mladić, Stanislav Galić, Dragomir Milošević, Nikola Koljević, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik.
Kako je naveo predsjedavajući vijeća, Karadžić je kao vrhovni komandant VRS, on je izdavao i odobravao vojne direktive koje su se odnosile na Sarajevo, što je produžilo opsadu.
"On je koristio kampanju kao sredstvo pritiska na bošnjačko rukovodstvo i na međunarodnu zajednicu, kako bi ispunio svoje političke ciljeve", navelo je vijeće.
Vijeće je zaključilo da je doprinos optuženog udruženom zločinačkom planu bio toliko bitan, da se bez njega napadi na civilno stanovništva ne bi ni izvršili - kao u slučajevima Mladića, Galića i Miloševića.
Zločin u Srebrenici
"Karadžić je izdao direktivu 7, kojom su se intenzivirale restrikcije humanitarne pomoći što je dovelo do katastrofalnih uslova u srebreničkoj enklavi", naveo je sudija.
Dodao je da je potom komanda Drinskog korpusa izdala naređenje za akciju usmjerenu ka enklavama Srebrenica i Žepa
"Dejstva su počela 6. jula, tri dana kasnije Karadžić je saznao da su prošireni uslovi za napad na Srebrenicu, odobrio je napad i naredio da se zauzme Srebrenica. Zbir okolnosti poslije nametanja restrikcija na humanitarnu pomoć i napad na Srebrenicu i atmosferu u Potočarima stvorio atmosferu prinude da bosanski Muslimani nisu imali alternativu osim napuštanja enklave. Vijeće je uvjereno da su Mladić, Živanović, Krstić, Popović i Kosorić dijelili zajednički cilj da se eliminišu bosanski Muslimani iz Srebrenice", naveo je sudija.
"Najmanje 5.115 bosanskih Muslimana je ubijeno u događajima u i oko Srebrenice. Pretresno vijeće nije moglo da potvrdi da se incident dogodio kako se u optužnici navodi. Vijeće se uvjerilo da su ova ubijanja obavljena na sistematski način i dobro organizovanim planom. Operaciju su sprovodili oficiri Vojske Republike Srpske i to nije bilo moguće bez odobrenja generala Ratka Mladića", dodao je sudija.
Sudsko vijeće je podsjetilo da je optuženi priznao da je odobrio plan da se smanji enklava u Srebrenici, ali negira da je razmatrano pogubljenje zarobljenika.
Istakao je i da nije imao obavještenja o pogubljenju, a Pretresno vijeće je utvrdilo da su on i Mladić osmislili dugoročan plan sa ciljem da se bosanski Muslimani prisilno uklone iz Srebrenice, a to što je uspostavio strukturu bosanskih Srba u Srebrenici pokazuje namjeru da se trajno i prisilno uklone iz Srebrenice.
Optužnica
Optužbe protiv Karadžića usredsređene su na progon Muslimana i Hrvata širom u BiH 1992-95, koji je u sedam opština imao razmjere genocida; kampanju artiljerijskih i snajperskih napada u cilju terorisanja stanovništva Sarajeva tokom rata u BiH; uzimanje osoblja Unprofora za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.
U završnim riječima, u oktobru 2014, tužioci su zatražili da sudije Karadžića proglase krivim po svim tačkama optužnice i osude na doživotni zatvor.
Karadžić, koji se branio sam, zatražio je da bude oslobođen, tvrdeći da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu tokom suđenja.
S komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, Karadžić je u optužnici označen kao ključni učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno uklanjanje, putem zločina, Muslimana i Hrvata sa teritorija širom BiH koje su srpski lideri proglasili svojim.
Pored genocida nad Muslimanima u Srebrenici sistematskim ubijanjem oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se optužnicom na teret stavlja i genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik.
Proces Karadžiću počeo je u Hagu oktobra 2009, ali je tužilaštvo prvog svjedoka pred sudije izvelo tek sredinom aprila 2010.
Na kraju dokaznog postupka, u junu 2012, tužioci su tvrdili da su iznijeli "obilje dokaza" o Karadžićevoj krivici za genocid i progon nesrba.
U Karadžićevu odbranu, iskaze je dalo 248 svjedoka. Na poziv raspravnog vijeća, svjedočio je jedan svjedok. U spis je, tokom suđenja, uvedeno 11.000 dokaznih predmeta, a zapisnik ima 48.000 stranica.
Prvu optužnicu protiv Karadžića za genocid u Srebrenici, Tribunal je podigao krajem jula 1995. Karadžić je, međutim, ostao na slobodi do 21. jula 2008. kada su ga u Beogradu uhapsile vlasti Srbije.
U Hag je izručen 30. jula te godine, a u prvom pojavljivanju pred sudijom Tribunala odbio je da se izjasni o krivici. Po pravilima suda, u spis je bilo uvedeno da se Karadžić izjasnio da nije kriv.
Izvor: b92.net
Foto: Robin van Lonkhuijsen/AFP/Getty Images
