Autor: Miodrag VLAHOVIĆ
Dok čekamo da lideri partija koje djeluju ili operišu u Crnoj Gori javno kažu neku riječ o haškoj presudi ratnom zločincu Karadžiću, a da time ne naruše procente podrške biračkog populusa osjetljivog na njima ,,gadljivu“ temu Srebrenice i inih stratišta i primarnih, sekundarnih i tercijernih masovnih grobnica po unesrećenoj Bosni, sjećamo se svih tih godina koje su nam ubili i oteli ovaj ,,junak“ i njegovi brojni saučesnici.
Tužna sjećanja, za neke ispunjena ponosom što se nikad nijesmo povukli pred strahom i mržnjom, tada dominantnim sadržajima poretka i propagande koji su vladali Crnom Gorom dok smo bili dobrovoljni taoci ratne i zločinačke politike tadašnjeg Beograda i njihovih domaćih saradnika.
Odnos prema ratnim zločinima i zločincima je uvijek bio najbolji, početni i definitivni test za socijalni, psihološki, politički i ljudski profil i potencijal naših političara. Uzalud im svo znanje, stvarne i umišljene reference i titule, evropska retorika i intelektualne poze...
To, naravno, važi i za ,,proslave“ obljetnice intervencije NATO-a u zemlji kojoj je i ime bilo lažno 1999. Liju se krokodilske suze, pamćenje je selektivno. Od krečom zagašenih masovnih grobnica i hladnjača sa leševima albanskih civila i srpskih vojnika ni traga, ni glasa u njihovim mislima i prigodnim govorima.
Interpretacije o razlozima, uzrocima i povodima vojne akcije Alijanse predstavljaju vrhunac besprizornog cinizma i odvratnog licemjerja. Tada su vatreno lagali, a danas hladno zaobilaze istinu.
Kad promovišete knjigu protiv NATO-a na Murino ili kad ne pristajete da jasno i javno osudite genocid u Srebrenici (sjetite se sami, uvaženi čitaoče, odakle nam dolaze ovi primjeri), za džaba vam je mantra o građanskom, demokratskom i evropskom programu i namjerama. Neme tu ni crtice na ,,dj“ od svih tih vrijednosti i ideja. To je besprizorno i dvolično prema slučajnim i nevinim žrtvama u Crnoj Gori i njihovim porodicama. Ta vrsta žalosti ukriva i potiskuje kako i zašto je do toga došlo.
Crna Gora ima šansu da opstane u ovom svijetu užasnih nepravdi, tragedija i zločina, samo ukoliko ostanemo privrženi suštini onih ideja i vrijednosti na koje se stalno pozivamo. Svi smo zajedno, jednaki i svoji na svome.
To je srž, recept, scenario i program za našu Crnu Goru. To su vrijednosti koje moraju prevladati, koje moramo učiti i podučavati, braniti i promovisati.
Sablasti prošlosti i ovovremena ksenofobična apologetika ratnih zločina nas podsjećaju da borba nije okončana.
Svaka generacija, iznova i iznova, odgovara na isto pitanje. Naši istorijski odgovori su, od 1997. naovamo, bili ispravni. Zato su i bili uspješni.
Da se Crna Gora nije distancirala od ratnih zločina i zločinaca, ni maj 2006. ne bi bio moguć. Ta povijesna formula nam daje za pravo da se nadamo da će i sljedeći ispit, članstvo u Alijansi, biti položen ,,s odlikom".
Pobjeda
(Autor je predsjednik Cdu i jedan od vođa mirovnog pokreta u Crnoj Gori)
