POBJEDA: Ušli smo u zahtjevnu fazu reforme visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Model 3+2+3 i reforma koja je u toku uvodi mnoge nove standarde kvaliteta studiranja i znanja. Dokle se, zapravo, stiglo sa procesom reformi i kad očekujemo primjenu i realizaciju u praksi?
VOJVODIĆ: Posrijedi je nužna tzv. reforma reforme, koju je, sve su prilike, trebalo pokrenuti i ranije. U svakom slučaju, posljednji je čas. A provjera naše pripadnosti međunarodnim standardima slijedi iduće 2017. godine i korjenite promjene koje preduzimamo– koje se, prije svega, tiču modela stepena sudija – sprovodićemo akademske 2017-2018. godine, nakon, sigurni smo, uspješne međunarodne akreditacije našeg univerziteta.
Treba napomenuti, da će, logično, 2017-2018. godine sve promjene pratiti prelazni režimi studiranja i uslova zapošljavanja, kako jeste pravna praksa.
U senzacionalističkom crnogorskom medijskom ambijentu i javnosti sklonoj prijekim ocjenama, sijanju straha i politizaciji svega i svačega, a čije su žrtve najčešće studenti i njihovi roditelji, važno je da razjasnimo da se usklađujemo sa međunarodnim standardima, da je 3+2+3 trostepeni model koji - sa izuzetkom regulisanih profesija - akreditujemo kao preovladavajući i najpoželjniji u Evropi da, jednostavno rečeno, omogućava veći kvalitet studiranja i bolju mobilnost i prohodnost naših studenata u prostoru evropskog obrazovanja.
Dakle, reforme državnog univerziteta i njegova međunarodna akreditacija nijesu stvari pregovaranja unutar naše akademske zajednice, ni iznuda sa bilo čije strane, već zajednička obaveza i odgovornost pred studentom, društvom, međunarodnim standardima. I, dakako, u najboljem su skladu sa profesionalnom i akademskom etikom.
POBJEDA: Kako teče taj kompleksan proces rada i usaglašavanja?
VOJVODIĆ: Već više mjeseci studiozno i koordinirano radimo sa timovima svih univerzitetskih jedinica. Kroz argumentovanu razmjenu mišljenja, uz konsultaciju međunarodnih eksperata, akademska zajednica je izuzetno angažovana. U kreativnom i kritičkom dijalogu. Najkraće i konkretno rečeno, kroz taj proces definišemo jasne ishode učenja, uvodimo stručnu praksu u nastavu osnovnih studija i jačamo kompetencije diplome mastera, samim tim i doktorskih studija. Ističem, trostepeni model nudi najbolje mogućnosti i rezultate u povezivanju sa društvom i privredom, pogotovo u pravcu sposobnosti za preduzetnički i kreativan pristup primjeni profesionalnih znanja, sposobnosti za samozapošljavanje i uopšte veće zapošljivosti svršenih studenata. Zapravo, najviše reformskog posla iziskuje struktura dvogodišnjih master studija, gdje će se stečena bazična znanja usko stručno nadograđivati. Ovaj tzv. drugi sprat obrazovanja poseban je garant podizanja kvaliteta znanja. Ako će reformisane osnovne studije kroz obaveznu stručnu praksu podići kompetencije i vještine stečene bečelor diplomom i dati joj do sada nedostajući smisao na tržištu rada - a hoće - onda će kroz tzv. drugi stepen obrazovanja, master diploma postati garant dobre diversifikacije studija i podizanja kvaliteta i primjene tog stečenog profesionalnog znanja. Biće to prava ulaznica za treći stepen doktorskih studija. Posebnu pažnju posvećujemo studijskim programima za nastavničke profesije. Projektujemo model petogodišnjih studija.
Taj model je već ustanovljen na prostoru Zapadnog Balkana i iskustvo pokazuje da je donio značajan kvalitet. Važna novina je i engleski jezik kao obavezni strani jezik tokom šest semestara, što je uslov brže internacionalizacije Univerziteta i samopouzdanja naših studenata u procesu odlazne mobilnosti i usavršavanja.
POBJEDA: Kada govorimo o eventualnoj redukciji broja određenih studijskih programa, rekli ste da je riječ o traganju za održivim i uporedivim modelom u odnosu na evropske univerzitete. Svakodnevno u medijima osviću informacije o tome kako se pojedini smjerovi ukidaju, pa čak i fakulteti. Koje studijske programe planirate da ukinete i zašto?
VOJVODIĆ: Moram to reći, ova reforma ne odnosi se samo na unapređenje kvaliteta nastave i znanja, nego i na suštinsko ispravljanje propuštenog ili zanemarenog u prethodnim reformskim ciklusima. Ona jeste svojevrsni raskid sa praksom stihijskog razvoja i hiperprodukovanja studijskih programa i smjerova, bez staranja o održivosti i bez odgovornosti za zapošljivost kadra.
To između ostalog znači i da se pri koncipiranju studijskih programa u obzir uzimaju svi relevantni parametri koji garantuju njihovu održivost – potrebe tržišta rada i društva za određenim stručnim profilima, uporedivost i konkurentnost na tržištu obrazovanja i rada, valjan kadrovski potencijal koji će prenijeti adekvatna znanja, ali i rezultati dubinske analize stanja na UCG koja je urađena prije ulaska u bilo kakve reformske zahvate. Da pojednostavim, mi ne ukidamo, nego restruktuiramo postojeće programe. To su kvalitativne promjene i restuktuiranje postojećeg.
Studijski programi i smjerovi koji u tom procesu bivaju istisnuti, nadomješteni su novim kvalitetom.
(opširnije u Pobjedi)
