Kako navode sagovornici lista, u eri društvenih mreža izborne kampanje stranaka ne staju, već se sele na platforme kao što su Fejsbuk, Tviter ili Jutjub, a državne institucije nemaju djelotvorne mehanizme za njihovo ograničavanje.
Prakse zemalja su različite, pa tako tišina u Hrvatskoj i Rusiji traje 24 sata, a u Slovačkoj čak sedam dana.
Izborna tišina je, uoči parlamentarnih izbora u Srbiji, počela u ponoć između četvrtka i petka i trajaće do zatvaranje biračkih mjesta, tačnije do 20 sati u nedjelju. Tokom tog perioda učesnici na izborima ne smiju da organizuju javne skupove, objavljuju procjene izbornih rezultata, šalju poruke biračima i postavljaju propagandni materijal na udaljenosti od 50 metara od biračkog mjesta.
Mediji, radio, televizija i štampa takođe ne smiju da objavljuju predizbornu propagandu, što uključuje i njihove veb stranice. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije 63,8 odsto domaćinstava u Srbiji je u 2015. imalo internet.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Zoran Krstić objašnjava da izborna tišina kao institucionalni mehanizam danas postoji u velikom broju zemalja. Zemlje u regionu, dodaje, imaju definisanu predizbornu, odnosno izbornu tišinu koja ima različite dužine trajanja.
"Izborna tišina traje po jedan dan u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj. Rumunija i Crna Gora imaju isto kao i mi, dva dana izborne tišine. Mnoge zemlje započinju sa izbornom tišinom u danu predviđenom za glasanje, poput Mađarske, Italije, Makedonije. U velikom broju zemalja ne postoji izborna tišina poput Velike Britanije, Belgije, Holandije, Švajcarske. U SAD ne postoji izborna tišina osim na dan glasanju u neposrednom okruženju biračkog mjesta budući da je od strane Vrhovnog suda izborna tišina označena kao ograničavanje slobode govora", napominje Krstić.
On dodaje da izborna tišina predstavlja zakonom utvrđen vremenski period u kome je zabranjeno javno predstavljanje kandidata i njihovih političkih programa. U tom periodu se, kako objašnjava, ostavlja biračima da sumiraju utiske iz kampanje i da slobodnom voljom odluče za koga će glasati na izborima.
"Takođe, izborna tišina posebno ima značaja u zemljama krhke demokratije, gdje se lako može zloupotrijebiti izborni proces buđenjem velikih strasti, zaoštravanjem odnosa sa političkim konkurentima i senzacionalističkim nastupima političkih predstavnika neposredno pred dan određen za glasanje", ističe Krstić.
Odgovarajući na pitanje da li treba možda mijenjati oblik izborne tišine u Srbiji, Krstić napominje da budući da se u nekoliko posljednjih godina izborne kampanje dosta oslanjaju na društvene mreže i platforme kao što su Fejsbuk, Tviter ili Jutjub, državne institucije nemaju djelotvorne mehanizme za njihovo ograničavanje, tako da djeluje da se medijski prostor tokom izborne tišine sa TV ekrana i novinskih članaka seli u značajnu aktivnost simpatizera političkih stranaka na društvenim mrežama.
"U budućnosti se može razmisliti o smanjivanju izborne tišine sa dva na jedan dan, ali sam svakako zagovornik postojanja izborne tišine kako bi građani ipak imali priliku da dobro i racionalno razmisle za koga će glasati oslobođeni neposrednog uticaja medijske kampanje i direktnog obraćanja kandidata. U svakom slučaju, izborna tišina nije mehanizam svemoguće kontrole mogućih zloupotreba", ocjenjuje Krstić.
Đorđe Vuković, programski direktor Cesida, za Danas kaže da je izborna tišina u suštini zastarela forma i da se odnosi na stanje koje je bilo prije 25 ili 30 godina. Prema njegovim riječima, zabrana obavljanja izborne kampanje se odnosi na tradicionalne medije, odnosno televiziju i štampu i ne može se kazniti niko ukoliko se reklamira putem interneta ili zato što bilbordi stranaka, pa i od prošlih izbora, stoje i dan-danas na ulicama i blizu biračkih mjesta.
