Novi projekat Galerije "Tunel", biće predstavljen u tunelu koji povezuje Budvu i Bečiće u 18 časova.
- Pored već realizovanih radova Aleksandra Florenskog, Jurija Gordona, Aleksa Aleksejeva, ova jedinstvena galerija na otvorenom prostoru, kroz koju svakodnevno prolaze hiljade turista, ebićr obogaćena radom "Poziv na putovanje" uličnog umjetnika Anatolija Akue. U Galeriji "Gayo" u kompleksu Dukley Gardens, biće zatim predstavljen i niz drugih radova ovoga umjetnika na istu temu - navodi umjetnički direktor DEAC-a Petar Ćuković.
Sat kasnije, u Galeriji "Dukley" koja se nalazi u Vili 8A5 kompleksa na Zavali, biće svečano otvorena izložba "Knjiga slane vode" ukrajinske umjetnice Vike Šumske.- Izložba je završni čin njenog radnog boravka u sklopu redovnog rezidencijalnog programa Dukley European Art Community. Naizgled, slikarstvo Vike Šumske podsjeća na slikarstvo enformela ili lirske apstrakcije, na neku zatvorenu, hermetičnu, posve apstraktnu meditaciju u procesu nanošenja materije boje ili nekog aditiva, na slikarsko platno, da je, dakle, "izvještaj" o nekom čisto formalnom postupku. Nije, međutim, tako. Iza zagasitih struktura, koje, istina, imaju i svoju finu "estetiku" bezobličnosti koja priziva ništavilo, krije se susret sa konkretnom realnošću, sa istorijom, sa načinom na koji ljudi pamte - dodaje Ćuković.
Povodom ove izložbe Šumska je u svom tekstu citirala Igora Čubarova koji je zapisao da "ljudi nijesu krivi što nemaju pamćenje", te da je riječ o "nekakvoj socijalnoj amneziji".
- U prethodnim projektima imitirala sam hemijske procese koji se dešavaju na fotografijama i dokumentima koji se nalaze u mome porodičnom arhivu. Arhiv su uništili so i prašina, a on je upućivao na procese kolektivne istorije XX vijeka, na njene najkritičnije momente, i obraćao se kolektivnom pamćenju društva. Morala sam da obavljam rad sa pamćenjem kolektivnoga tijela, na nivou analize njegovih nejezičkih formi. U "Knjizi slane vode" odlučila sam da moje slikarstvo treba da se direktno susretne sa prirodnim hemijskim procesima, upućujući na kolektivnu eroziju i kolektivnu amneziju. Ovdje, u Crnoj Gori, u Kotoru, otpočela sam prvi dio ove velike serije. Vještački pokušavajući da uspostavim prirodne procese, slikarstvo izlažem uzajamnom djelovanju sa kiseonikom i solju sredozemnog mora. Upućujući na krimsko primorje u kojem se i nalazio arhiv s kojim sam radila od 2010. godine, sve dok on nije nestao - istakla je ona.
