Nekadašnja mučiteljica iz “Lore” danas, međutim, prima nagradu Društva hrvatskih književnika za najbolji roman prvijenac u kojem do detalja opisuje iživljavanje nad zarobljenicima, uz male izmjene - mučitelji u knjizi su Srbi, žrtve Hrvati, a radnja je iz “Lore” premještena u Vukovar.
- Stražari bi joj otvarali vrata ćelija, a ona bi ulazila prva. Odabirala bi koga će da izvede i tuče. Izabrane bi izveli obično na krug, gdje bi odabrali jednog ili dvojicu, koje bi tukli odvojeno, dok su drugi morali da trče. Tome je prisustvovala - rekao je svedok broj 19 koji je dodao da je upamtio zvuk njenih koraka u hodniku.
Mučenja o kojima ona piše u knjizi “Crni kaput” za koju je dobila književnu nagradu, zapravo su se dogodila u “Lori”, a među glavnim mučiteljima bili su ona i njen tadašnji suprug Tomislav, od kog se razvela 1994. godine.
Predsednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač nije bio dostupan za komentar, kao ni Tanja Belobrajdić.
Nekadašnji zatvorenici, njih 24, dali su iskaze Dalmatinskom komitetu za ljudska prava koji je na osnovu njih podnio krivičnu prijavu protiv Tanje Belobrajdić.
Svjedok M. B. se sjeća da je Tanja uvijek dolazila u uniformi i da je uglavnom tukla palicom.
- Jednom je došla sa dva stražara. Pitala je da li bismo imali seks s njom. Prvo je to pitala pilota Pantića, koji je rekao da ne bi, pa su ga sve troje dobro izudarali. Zatim su pitali pokojnog Mićića, koji je rekao da hoće jer se nadao da taj odgovor nosi manje batina. Skočili su na njega i istukli ga jednako kao Pantića. Kad je došao red na mene, počeo sam se izvlačiti, posebno da imam ćerku tih godina, dobio sam samo dva-tri udarca, malo su me šutirali, pa prešli na druge - navodi svedok G. T.
Svjedok M. B. sjeća se da je Tanja dolazila uvijek u uniformi, da je po jednog zatvorenika vodila u ćeliju.
- Tamo su nas tjerali da kleknemo na koljena i da savijemo glavu što bliže podu, tako da se leđa izviju u luk. I onda bi ona tukla po bubrezima palicom - navodi M. B.
Srpsko tužilaštvo za ratne zločine obezbeđivalo je svjedoke u procesima za “Loru”. Ako bi neko od zločinaca iz “Lore”, ko nije procesuiran, ušao u Srbiju, bio bi uhapšen i ovdje bi bio pokrenut postupak.
Tomislav Duić, komandant logora u Lori koji je formiran u nekadašnjoj ratnoj luci Jugoslovenske mornarice u Splitu i postojao je od 1992. do 1997, pravosnažno je osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. U bjekstvu je bio 15 godina, dok ga nisu uhapsili prije tri mjeseca u Splitu. Tanja Belobrajdić svjedočila je na sudu 2002. u slučaju koji se vodio protiv Tomislava i rekla je “da je često posjećivala supruga u ‘Lori‘, posebno istaknuvši kako on nije tukao nikoga”.
Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, kaže za “Blic” da je “neprikrivena sabotaža istraga i suđenja od strane tužilaštva, sudova i politike, dala krila zločincima”.
- Ono što je bilo bitno u njenom slučaju, mi smo postigli: ona se više nikad neće pojaviti u kakvoj školi da predstavlja „antiratnu“ knjigu, a da đaci neće znati s kim imaju posla - navodi Majić i dodaje da Tužilaštvo još nije postupilo po njihovoj krivičnoj prijavi iz 2009:
- U uređenim državama dva svjedoka su dovoljna da vas odvedu na vješala. A ovde su trenutno - 24 svedoka!
Blic.rs
