Prema Zakonu o Ustavnom sudu, Ustavni sud u svakom predmetu mora da odluči u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom. To znači da rok od 18 mjeseci za sve vrste predmeta počinje da teče od dana kad je predmet predat na pisarnicu suda, osim za inicijative za ocjenu ustavnosti za koje rok počinje da teče tek kad sud odluči da pokrene postupak.
IVP upozorava da upravo na primjeru tzv. doživotnih naknada za majke sa troje i više djece vidi se manjkavost roka za odlučivanje u Zakonu o Ustavnom sudu. Naime, iako su građani tražili ocjenu ustavnosti doživotnih naknada za majke sa troje i više djece, odnosno Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, Ustavni sud nema obavezu da odluči u roku od 18 mjeseci od dana kada je grupa građana podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti, već tek ako Ustavni sud odluči da pokrene postupak, od tog dana ovaj rok počinje da teče.
Institut podsjeća da rok od 18 mjeseci za ustavne žalbe ili predloge za ocjenu ustavnosti počinje da teče od dana kad je predmet predat na pisarnicu suda, ali za inicijative za ocjenu ustavnosti taj rok počinje da teče tek od momenta kad sud odluči da pokrene postupak po podnijetoj inicijativi.
Iako se čini da je rok ispoštovan i kod inicijativa za ocjenu ustavnosti- kad sud odluči da po inicijativi pokrene postupak, takođe ima rok od 18 mjeseci da donese odluku, propust je u tome što od trenutka podnošenja inicijative do donošenja rješenja o pokretanju postupka mogu da prođu i godine. IVP napominje da se u ranijoj praksi Ustavnog suda vrijeme od trenutka kad neko preda inicijativu za ocjenu ustavnosti do trenutka kad sud odluči da pokrene postupak po njoj mjerilo godinama.
Institut za vladavinu prava podsjeća da, u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, po pravilu, o važnijim inicijativama za ocjenu ustavnosti nekog zakona, odlučivalo se nakon što bi te inicijative “odležale” u fiokama Ustavnog suda nekoliko godina.
IVP je ustanovio da je o inicijativi Centra za građansko obrazovanje za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o prekršajima, Ustavni sud odlučio dvije i po godine nakon podnošenja inicijative; o inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora o ocjeni ustavnosti odrebe Zakonika o krivičnom postupku, Ustavni sud je odlučio nakon šest godina od podnošenja inicijative; o inicijativi Akcije za ljudska prava za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Glavnog grada prema kojoj pravo na obroke u narodnoj kuhinji za socijalno ugrožene imaju samo crnogorski državljani, Ustavni sud je odlučio nakon skoro četiri godine od podnošenja inicijative; o inicijativi Akcije za ljudska prava o ustavnosti odredbe Zakona o sudskom savjetu, Ustavni sud je odlučio nakon skoro dvije godine od podnošenja inicijative; o inicijativi Građanske alijanse za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o javnim okupljanjima, Ustavni sud je odlučio nakon više od tri godine od podnošenja inicijative.
IVP razumije da podnosioci inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ko god oni bili, nisu ovlašćeni predlagači i da se njihova inicijativa razlikuje od predloga koji podnose ovlašćeni predlagači, ipak, to ne mijenja činjenicu da je ovakvim rješenjem napravljena “rupa” u zakonu i da, faktički, sud prilikom podnošenja inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti nema obavezu da odluči u roku od 18 mjeseci.
IVP napominje da Zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske jednako tretira inicijative za ocjenu ustavnosti i zakonitosti kao i ostale vrste predmeta, te nema manjkavosti koja postoji u Zakonu o Ustavnom sudu Crne Gore.
Institut za vladavinu prava smatra da se o inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti takođe mora odlučivati u razumnom roku, s obzirom da su one ustavna kategorija i da imaju širi društveni značaj, zbog čega je neophodno izmijeniti Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore.
