Postavku čine djela iz sedam ciklusa: "Relacije II", "Sole mio", "Memory", "Pogled", "Adam i Eva", "B52" i "Ljudi, ljudi, gubilišta". Izložbu prati opsežan katalog na 60 strana, sa uvodnim tekstom istoričarke umjetnosti Petrice Duletić, a tu su i tekstovi hrvatske istoričarke umjetnosti Ive Koerbler i književnika Pavla Goranovića.
- Izložba je koncipirana kao kritička sinteza koja sa više od četrdeset umjetnikovih ostvarenja, ulja na platnu, kombinovanih tehnika i crteža nastalih u razdoblju od minulih desetak godina pokazuje autorove vrhunske domete i pritom rasvjetljava i valorizuje značenje njegovog prinosa korpusu novije domaće umjetnosti. Pažljivi posmatrač može lako otkriti nekoliko inspirativnih područja i više načina njihovog transponovanja i formalno-jezičke strukture: čovjek i njegova sudbina, tragovi prošlosti i sjećanja... Za Todora nisu važni čisti stilski obrasci, dosljednost jednom konceptu ili rukopisu: svaka slika ima svoju vlastitu sudbinu i oblik svoje egzistencije. Sav taj usplahireni, visoko ekspresivni i nadrealni rječnik priziva neko drugo, unutrašnje čovjekovo biće, njegove nemire, ali i tišinu iza koje je još samo usamljenička meditacija o smislu egzistencije. Svi zajedno predstavljaju sekvence nekih ishodišnih, sudbinskih, arhetipskih prizora - zapisala je Duletić između ostalog u uvodnom tekstu kataloga.
Rajko Todorović Todor rođen je 21. februara 1952. godine u Jasenovom polju kod Nikšića. Fakultet likovnih umetnosti završio je u Beogradu 1980. godine, u klasi prof. Radenka Miševića, a studirao poslijediplomske studije u klasi prof. Aleksandra Lukovića. Jedan je od osnivača neformalne grupe "Generacija 9" i član je ULUCG-a od 1982. godine. Od 1983. do 1990. godine bio je glavni scenograf u RTCG, a od 1995. do 2002. predsjednik je ULUCG. Za profesora slikanja na FLU na Cetinju izabran je 1997. godine. Član je PEN centra Crne Gore. i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo i najznačajnije državne - Trinaestojulske nagrade. Do sada je imao 30 samostalnih izložbi i 250 učešća na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Realizovao je nekoliko javnih projekata, od kojih je najpoznatiji "Porta Montenegro" na Stadionu "Dela Vitorio" u Bariju za Mediteranske igre 1997. godine.
K.J.
