Reagovanje CANU na pomenuti tekst prenosimo integralno:
Isključivo radi javnosti, reagujemo na tekst „Kako je Rječnik CANU od Albanacana pravio agresore “JeleneŠušanj, lingvističkoj javnosti nepoznate ličnosti. Autorka „prikaza“, u nedostatku profesionalnih argumenata, pribjegla je dobro poznatoj metodi totalitarnih sistema, te pokušala da Rječnik CANU, njegove autore i samu Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti okvalifikuje neprimjerenim, nekulturnim, a svakako neosnovanim političkim epitetima.
U tom smislu crnogorska javnost je grubo dezinformisana i prevarena, a CANU i autori Rječnika lažno optuženi da svojim Rječnikom „nanose težak udarac multietničkome i multikonfesionalnome skladu Države Crne Gore“.Inače, ovajsaradnik u nastaviličnointerpretiraiiznosisveonočeganema u Rječniku CANU. Autorskom timu, koji je vođen isključivo leksikografskom metodologijom pri definisanju odrednica, ne može se pripisati postojanje bilo kakve namjere da predstavi albanski ili bilokoji drugi narod u negativnom kontekstu. Zbog iznošenja neistina, očigledno namjerne pogrešne interpretacije sadržaja definicija i teških uvreda na račun najznačajnije naučne institucije u CrnojGori, autorka teksta biće u prilicida na sudu dokažu svoje tvrdnje.
Sa indignacijom odbacujemo kao neistinite konstatacije autorke “prikaza”da su u Rječniku crnogorskog narodnog i književnog jezika Albanci “predstavljeni kao agresori”. Ta tvrdnja je lični stav autorke “prikaza”, a nikako sastavni dio Rječnika CANU, odnosno definicija riječi “albanizacija” i “albanizovati”.Definicijeriječi “albanizacija” i “albanizovati” upućujuna to da se pojam “nametanja” ne može izjednačiti sa agresijom. Autorski tim ističe da ni u jednoj definiciji riječi koje se odnose na albanski narod nema ni pomena riječi „agresor“, „okupator“ i sl., te da u Rječniku postoje mnoge riječi kojima su afirmativno predstavljeni albanski narod, njihova kultura, jezik, običaji i veze Albanije sa Crnom Gorom. Kada se pročita “prikaz” autorke, jasna je njena težnja da izazove nesporazume u crnogorskoj javnosti i reakcije ne samo na pomenutu definiciju već i na druge stvari. Taj “stručnjak”, inače, naziva akademike “vajnim”, Rječnik “vrlim”, autore Rječnika “znamenitim”, jednu redaktorku “crnogorskom mitolovkom”, što svakome ko pročita ovaj tekst govori o kvalitetu “prikaza”, stručnosti, a naročito zloj namjeri pomenutog saradnika u nastavi. Van konteksta ovog reagovanja, ali svakako u kontekstu kvaliteta “prikaza”, svako se mora zapitati sa kakvom stručnošću i objektivnošću pomenuta autorka obrazuje crnogorsku mladost.
Zaprepašćeni smo potrebom pojedinaca da po svaku cijenu dezinformišu i uznemire crnogorsku javnost, pa i očiglednim falsifikatima,u ovom slučaju obezvređivanjem i pogrešnim tumačenjem Rječnika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, inače najznačajnijeg projekta crnogorske kulture, pripisujući mu neprimjerene kvalifikacije poput one o “kulturocidu”. Prejaka riječ za nejakog govornika, koji je olako upotrebljava ne znajući njeno značenje.
Autorski tim „Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika“
