Piše: Prof. dr sc. Milorad NIKČEVIĆ
Prošlo je više od mjesec dana otkad je javnosti ukazano na nedopustive lingvističke promašaje crnogorskoj nezavisnosti darovnoga Rječnika CANU, na skaredne nacionalističke odrednice i primjere o autohtonome stanovništvu Crne Gore bez kojega se ta nezavisnost nikad ne bi obnovila, a još se nijedna zvanična crnogorska ustanova, osim Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, nije ogradila niti osudila takav sraman potez Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Na sve to CANU je naučno odgovorila, valjda u skladu sa svojim poimanjem nauke, da argumenti koje gotovo svakodnevno o njezinu Rječniku iznose mlade kolege s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost „više priliče ulici nego fakultetu, a svakako ne priliče XXI stoljeću“.
A za to XXI stoljeće CANU je valjda posebno osposobljena nakon prekomilionskoga projekta koji je prije neku godinu uspješno, kao i sve drugo, finalizovala. Bez imalo zazora i stida uličarima CANU nazva filologe koji su razotkrili nebrojene greške njihove nauke: pogrešne akcente, neviđenu metodologiju, nacionalističke odrednice i primjere, agresivne Albance iliti Arnaute i bezbožne agarjane ili muslimane i mnogo toga još.
Na sve to će CANU opet mudro i naučno odgovoriti kako ti uličari i „filolozi“ s Cetinja šire nacionalnu mržnju, valjda citirajući njihov Rječnik, kako ne znaju ništa, kako niko za njih čuo nije i slično. Ma ako za njih niko nije čuo, ovih se dana dobro čulo o vama, gospodo akademici CANU i članovi raznih savjeta i timova u kojima izgubiste i ime. I ne samo ime.
Da podśetimo. Rječnik je nastao na osnovu bučno najavljenoga Registra, koji je takođe ranije prikazan, a do kojega se više doći ne može. Nema ga ni Nacionalna biblioteka na Cetinju, a ne može se dobiti ni u biblioteci CANU bez odobrenja Predśednika. Nije potrebno podśećati javnost da je CANU bila i po zakonu obavezna poslati Nacionalnoj biblioteci obavezne primjerke! Kao da je skrivanje obaveznih primjeraka i kršenje toga zakona neki veliki zakonski propust u poređenju s antiustavnom djelatnošću iskazanom u Rječniku.
Sigurni smo da CANU ne krije Registar samo zbog toga što se on i Rječnik na osnovu kojega je nastao razlikuje u nekoliko hiljada jedinica čak! Sigurno su i tu u pitanju jaki naučni razlozi. A cijelim tim poslom od početka rukovodi osoba bez ikakva jezikoslovnog i leksikografskog iskustva, osoba koje se u više navrata pokazala kao negator savremene montenegristike. Osoba koja se do juče izlijetala stavovima poput onoga da „uvođenje u školski sistem maternjega jezika umesto crnogorskoga jezika znači pobjedu građanske Crne Gore nad nacionalističkom Crnom Gorom“ ili „I tako, korača Crna Gora, odlučno iskorak po iskorak, nad ambisom balansira između jotacije i nejotacije.
Survava se školstvo, survavaju se udžbenici, prinose se žrtve na oltar novouspostavljenog lingvističkog kulta – jotacije“, a argatovala joj je i jedna mitolovka, pseudodijagnostičarka za studente Fakulteta za crnogorski jezik, koje nazva bolesnim, izjavama poput ove: „Ako se po jezičkoj politici procjenjuje najmlađa evropska država, nameće se zaključak da se ona, na putu ka Evropi, pretvara u nacionalističko čudovište i da joj takvoj u društvu demokratskih država i naroda neće biti mjesta.“ A i ko bi se začudio takvim njezinim izjavama kad joj je ne tako davno ijekavica bila stožer što okuplja rasute etničke i jezičke djelove srpstva. Da je to bila preporuka u CANU za leksikografkinju i lingvistkinju T. Đurišić-Bečanović da postane zamjenik ministra prosvjete, posve je prirodno. Ali da se jedan građanski pokret, dokle god pretenduje na taj naziv, usudi da takvu osobu predloži za koministra prosvjete, u svim normalnim državama svijeta bio bi skandal. Neka se spreme svi albanski, muslimanski, bošnjački i drugi predstavnici manjina na novi prosvjetni sistem koji će im pripremiti gospođa koministarka Đurišić-Bečanović. Budući da u nauci nije ostavila nikakva traga osim ovoga dubokoga i nezapamćenoga u leksikografiji, mora da joj je to bila preporuka za koministra. Uostalom, Rječnik je jedno od rijetkih njenih naučnih potvrda izvan dnevnih novina.
Prije devet godina, neđe u ovo doba, održavao se u CANU još jedan skaredni jezikoslovni projekt. Na skupu o jeziku, na kojemu su dominirali stavovi potpisnika zloglasnoga Slova o srpskom jeziku, a neki su od tih potpisnika bili i direktni učesnici skupa, iznijeta su najpodlija omalovažavanja crnogorskoga jezika kako bi se aktuelnoj vlasti pred donošenje Ustava poručilo da nauka ne stoji iza termina crnogorski jezik. CANU se nikad nije ogradila od tih stavova. Tih dana u CANU s njoj tipičnim omalovažavanjem govorilo se o mome bratu Vojislavu, jednome od utemeljivača savremene montenegristike, koji je tih dana umirao na bolesničkoj postelji u Beogradu. Mislili su akademici CANU da će se njegovom smrću ugasiti montenegristika. Međutim, u međuvremenu je u Crnoj Gori osnovana jedna od temeljnih ustanova montenegristike, bivši Institut, a sadašnji Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Ostvaren je time san svih montenegrista kojima nikad nije bilo mjesta u CANU. Danas ti mladi filolozi ukazuju na besprizorne naučne i kulturološke promašaje „Akademije“. Svjesna svoje naučne jalovosti i činjenice da danas prosvijećenoj Crnoj Gori ne mogu prodavati maglu, CANU je ušla u političku borbu, u kojoj ima najviše iskustva. U trenutku proslave jubileja obnovljene crnogorske nezavisnosti i vrlo ośetljivoga geopolitičkoga konteksta, kad se lome koplja da Crna Gora konačno izabere zapadnoevropski civilizacijski put kome je davno pripadala, CANU preobučena u ruho pojedinih političkih opozicionih partija (u vlasti!) šalje kaznenu ekspediciju u liku velikoga inkvizitora i leksikografa i lingviste u pokušaju – Tatjane Đurišić-Bečanović.
I još ovo. Tri su osobe u cijelome ovom poslu bacile ljagu na formalno najznačajniju crnogorsku ustanovu – Momir Đurović, Tatjana Đurišić-Bečanović i Rajka Glušica. Svoje neuspjele pokušaje u nauci, politici i kulturi oni su pokušali kompenzirati Rječnikom, a svi ostali akademici CANU izgleda više vole lojalnost prema predśedniku Akademije i njegovim bonusima nego lojalnost prema naučnoj istini o državi kojoj pripadaju. Akademsku etiku i ne spominjem jer su se od nje razveli učlanjenjem u CANU.
Upornim odbijanjem da prihvati greške koje bismo kurtoazno tretirati kao slučajne, CANU je svojim Rječnikom digla spomenik koji svjedoči da nije ni crnogorska ni akademija ni nauka ni umjetnosti. Taj spomenik svjedoči i o tome da CANU tvrdo stoji iza svega što u Rječniku piše te da je jedini način, ne da se iskupi jer za to je kasno, nego da ne bruka državu i građane koji je plaćaju (a među kojima ima i „Arnauta“ i „poturica“ i „Agarjana“ i „bezbožnika“) da kompletno njezino rukovodstvo podnese ostavku i svoje zastiđe od Rječnika trajno povuče, a da onda neka nova garnitura CANU, koja će raskinuti kontinuitet anticrnogorskoga i anticivilizacijskoga djelovanja saopšti javno izvinjenje i državi i građanima koje su uvrijedili.
(Autor je akademik DANU i predavač na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
