Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Nakon opšteg, uslijedila su i važna pojedinačna upozorenja (čitaj: prijetnje) oponentima da - dok još mogu i dok su u dobrom zdravlju - ,,razmotre moguće posljedice svoga činjenja“. To je, čini se, posljednja javna opomena listu Pobjeda, koji se drznuo da objavi kritike Rječnika. Jučerašnje saopštenje CANU podsjeća na neko drugo vrijeme iz naše istorije. Moglo bi se povjerovati, slijedeći poruke tvoraca Rječnika, da će svi autori tekstova u Pobjedi biti pod okriljem noći odvedeni na jedan mediteranski otok da okaju grijehe i da se prevaspitaju a Đuro(vić) će poslije da oprosti što te tuko - tako bi, vjerujem, danas govorio Ilija Čvorović, najpoznatiji balkanski špijun.
Nije bilo junačke glave koja bi svojeručno potpisala saopštenje, pa se osnovano da pretpostaviti kako je alarmantno saopštenje udruženi poduhvat CANU. Možda bi, neko sa strane, mogao to i da protumači kao neku vrstu odgovornog, moralno zasnovanog, postupanja krovne naučne institucije u Crnoj Gori. Koja, eto, sama pokušava da se brani od hordi politikanata koji hoće da im unize plodove naučnog rada. E, i to je današnja Crna Gora. Nema u ponašanju članova Savjeta CANU ni zrno odgovornosti. Naprotiv: način na koji su sačinili Rječnik - brojne netačnosti, primitivne političke konotacije, negiranje autohtonosti naroda u Crnoj Gori, neznavene definicije pojmova - sve su to pisani dokazi, najblaže rečeno, nestručnosti i neodgovornosti. Odgovorni ljudi prihvataju odgovornost za učinjeno - dobro i loše. Umjesto da ozbiljno razmotre brojne primjedbe, da razmisle o korekcijama, autori Rječnika sakrili su se iza zavjese institucije, zatvorili oči i misle da ih niko ne vidi.
Očigledno, nespremni da sa kolegama suoče naučne argumente i priznaju razmjere omaški koje danima skandalizuju crnogorsku javnost, autori Rječnika i Savjet CANU pribjegli su klasičnoj zamjeni teza. Kakva inverzija morala! Ljudi koji uočavaju greške proglašavaju se grešnicima i nečasnim, dok autori Rječnika, koji sljedbenike nacizma proglašavaju antifašistima, sebi na glavu turaju oreol pravednika. Tužno je, za društvo i opasno, što se, osim nekoliko ljudi, o tom skaradnom pokušaju zametanja istine, uporno ćuti. Čak i ljudi iz CANU, oni koji imaju znanja i koji bi trebalo da imaju kredibilitet i ukažu na teške istorijske, kulturološke i političke ,,omaške“ koje su našle mjesto u sadržaju Rječnika. Ćute i državne institucije. Ne oglašava se Ministarstvo kulture Pavla Goranovića, Ministarstvo prosvjete Predraga Boškovića, ni Ministarstvo nauke Sanje Vlahović, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića. Ćuti vaskolika rekonstruisana Vlada Mila Đukanovića...
I to je današnja Crna Gora. Zaokupljeni ,,stvaranjem uslova za fer i demokratske izbore“ državni čelnici mirno su prihvatili da na desetogodišnjicu obnove crnogorske nezavisnosti dobiju od rekonstruisane Akademije (CANU+ dio DANU) poklon - Rječnik. Mutanta nestručnosti, neznanja i ,,copy paste“ nauke. Mješavinu preciznih i tačnih odrednica i velikosrpskih atavizama i dukljanske fantastike. ,,Djelo“ kojim se, makar u nekoliko strukturalnih linija, revidiraju temelji crnogorskog nasljeđa, istorije i narušava srž crnogorske multietničnosti. I to je današnja Crna Gora. Ako su kritike Rječnika - u kojem je ,,naučno“ dokazano da ovdje ne postoje autohtoni Albanci, da islam nije religija, da je Turčin sinonim za bezbožnika i da je Draža Mihajlović antifašista - zaista narušavanje multietničkog sklada, onda nešto nije u redu. Ili sa CANU ili sa crnogorskom državom koja je mučki sagla glavu i uporno ćuti. Ili nešto nije u redu sa nama koji mislimo drugačije. Jer, ko zna, možda je Akademija u pravu: Mjesec jeste planeta, nasjajnija poslije Venere, a svi su Crnogorci crni Agarjani. Valjda to nije skica za portret buduće Crne Gore.
Pobjeda
