Piše: prof. dr Milorad NIKČEVIĆ
Ne mislim samo na Albaniju i Kosovo, čije su ustanove već počele reagovati. Ne mislim samo ni na reagovanja koja pristižu iz dijaspore. Mislim i na druge naučne krugove izvan Crne Gore koji su doznali za našu domaću bruku. Nekoliko mojih kolega iz Hrvatske tražilo mi je Rječnik. Rekao sam: „Ne mogu, stid me od njihove sramote...“ A ne bi me bilo stid da je ta sramota samo sramota CANU. Na nju sam se više i navikao, premda se i dalje stidim. Ali se ne stide akademici CANU, ni oni tobože proevropski, ni oni tobože procrnogorski, ni oni tobože moderni ni razni drugi tobožnjaci dok glasnogovornica njihova Savjeta za izradu Rječnika i dalje prizemno i nedolično kvalifikuje sve one koji su argumentovano kritikovali taj Rječnik. Akademici CANU ćute i mudruju dok njihovoj glasnogovornici pamet ne smeta da javno iznosi ono što im je izgleda svima jednako na umu. Izuzimam Vukića Pulevića, koji se ogradio od Akademijina naukovanja. Vele naivni da je glasnogovornica učena i da to nije njeno maslo no jedne njene koleginice. Kako god. Ta se koleginica i ovoga puta, kao i vazda kad joj je brod tonuo, vješto sklonila, a riječi glasnogovornice ostale su da se prigaju na njenom maslu. Za tu priganiju akademici CANU izgleda imaju dobar apetit.
Polemika koja se vodila u vezi s Rječnikom CANU pokazala je da je crnogorsko društvo konačno odnjedrilo jednu ozbiljnu ekipu mladih naučnika, naučnika koji ne prezaju da upru rukom u sramotu formalno najviše naučne ustanove u Crnoj Gori. Ne prezaju iako znaju da su se time trajno odrekli mogućnosti da u tu ustanovu uđu i steknu apanažu i nedodirljivost koju akademicima CANU pruža. Ne prezaju iako znaju da u toj ustanovi śede ljudi koji imaju moć – i političku, i funkcionersku, i finansijsku, i izdavačku, i koju već ne. Polemika o Rječniku bez presedana je u Crnoj Gori. Crna Gora takvu još nije viđela. Mladi naučnici koji su raskrinkali CANU ne dolaze iz istoga ni nacionalnog, ni konfesionalnog, ni stručnog, pa ni političkog miljea! Pisali su po jednome jedinome nalogu – nalogu savjesti, ljudske i naučne, što su kategorije koje oni koji su im odgovarali nijesu imali mogućnost spoznati. Čestitam im na tome! I ponosan sam ako sam imao i malo udjela u takvu njihovu formiranju. Polemika je pokazala da su naučnici s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i moralno i profesionalno superiorni u odnosu na CANU. Viđeli su to svi, pa i oni što su po navici držali zatvorene oči. Pokazala je ta polemika i da CANU nije mrdnula s mjesta na kojem je bila početkom 90-ih godina minuloga vijeka.
Moram reći i da ne podržavam reciklažu Rječnika CANU. Razumijem revolt predstavnika manjinskih naroda, ali smatram da se na anticivilizacijske tekovine ne smije odgovarati anticivilizacijskim metodama. Ništa se valjano time ne postiže, a „stručnjacima“ CANU time se daje prostor da još jednom priču sa svojih kulturnih i stručnih nedjela skrenu na političke vode, koje su im omiljeni teren. Ni Rječnik CANU niti bilo koju drugu knjigu ne treba reciklirati. Ako ni zbog čega drugog, taj će Rječnik ostati spomenik nepočinstvima najviše naučne ustanove u Crnoj Gori, svjedočiće nekim budućim generacijama do koje dubine ponora je stizala ta ustanova. Nije problem u knjizi no u pameti koja je tu knjigu sastavila. I nije ta knjiga nakaradna zato što nije imala recenzente no zato što su u leksikografskom timu śeđeli ljudi koji su je onako sastavili.
Neka se naivni ne nadaju da će se bilo što promijeniti odlaskom aktuelnoga predśednika CANU kojemu za nepuna dva mjeseca, kako čujem, ističe mandat. Neće. Jer postojeća ekipa šutljivih mudraca koji šutnjom, i ne samo njome, aminuju sve ono što smo ovih dana čuli o muslimanima, Albancima, Bošnjacima, o planeti Mjesec, nije pokazala sposobnost da Akademiju izvede iz učmalosti u kojoj spava. Neće to sigurno učiniti ni onaj što se za mjesto predśednika uveliko sprema. Jedino će možda akademicima proglasiti one kojima nije uspio dodijeliti Trinaestojulsku nagradu po samo njemu znanim kriterijumima.
Na bezbroj naučnih argumenata koje smo ovih dana čuli o Rječniku CANU odgovaralo se isključivo politički i politikantski. Osoba koja je odgovarala dolazi iz političkoga života jer je valjda uviđela da u naučnome životu za nju mjesta nema. Stoga to i nije bilo iznenađujuće upućenima. Ona se ovih dana ostvaruje kao koministarka koju je jedna građanska partija delegirala da objasni muslimanskim učenicima da su Agarjani, Albancima da su Arnauti, a albanskim muslimanima da su lažave arnautske poturice. No kako je mjesto ministra poljoprivrede ostalo upražnjeno, podśećamo tu građanski nastrojenu partiju da ne zaboravi još jednu našu bivšu koleginicu koja se naučno ostvarila u pisanju Rječnika CANU i koja je studente FCJK proglasila bolesnicima. Poljoprivredni resor željno je čeka.
Neki moji naivni prijatelji ubjeđuju me da je Rječnik CANU privatni projekat koministarke i potencijalne ministarke poljoprivrede jer je objavljen mimo procedure. Po Zakonu o izdavačkoj djelatnosti (Sl. list CG, br. 30/2012) svaka publikaciju mora imati „ime odgovornog lica izdavača, urednika, prevodioca, priređivača, lektora, ilustratora“ (član 21, tačka 4). „Izdavač mora da ima urednika za svaku publikaciju“ – glasi treći stav 10. člana istoga Zakona. Urednik ne mora biti naveden samo kad je izdavač ujedno i autor. Ako nema urednika publikacije, Zakon predviđa novčanu kaznu od 1.000 do 5.000 eura (član 35). Zakon je vrlo precizan, a precizan je i Pravilnik o izdavačkoj djelatnosti Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (Godišnjak CANU za 2011. godinu), koji takođe predviđa da „svaka publikacija Akademije ima urednika“ (član 32). Kad ne poštuje procedure koje je sama donijela, previše je očekivati od CANU da poštuje Zakon koji je donio neko drugi, pa makar to i Država bila. U skladu s dobrom praksom u svakoj Akademijinoj publikaciji navodi se koje je odjeljenje dalo imprimatur za objavljivanje. Da je odjeljenje zaduženo za to, piše takođe u Pravilniku CANU (član 30). Neću se baviti time je li nadležno opralo ruke time što nije dalo mišljenje ili je od strane leksikografskih stručnjaka zaobiđeno, ali svakako čudi da se u ovome kapitalnom lingvističkom projektu CANU ni uzgredno ne spominje doskorašnji vodeći lingvista Adakemije Branislav Ostojić. Preporuku za štampu Rječnika dao je onaj isti Savjet za izradu Rječnika koji ga je i sastavio. Jedino CANU ne vidi nelogičnost toga postupka đe su oni koji izrađuju ujedno i objektivni procjenitelji kvaliteta izrađenoga teksta. A kako su ga dobro i sastavili i procijenili, javnost sudi već dva mjeseca. Odluku o prihvatanju rukopisa, piše u Pravilniku, odjeljenje daje na osnovu najmanje dvije recenzije. Biće da CANU nije našla junaka da snagom svojega autoriteta stane iza ovoga uratka. Svi koji su bili voljni potpisati našli su se u Savjetu i Redakciji. Uz toliko „stručnjaka“ recenzija i nije potrebna, pa i nek je predviđena i Pravilnikom i akademskom praksom. A nije im potrebna ni lektura izgleda, te i ne čudi što se pravdaju štamparskim greškama. Najlakše je za greške optužiti nekog ko ne postoji. No to što je procedura preskočena i dalje ne znači da je privatni projekt koministarke i potencijalne ministarke poljoprivrede objavljen bez znanja izdavača. Naprotiv, to samo znači da je Predśedništvo CANU omogućilo tome privatnom projektu da postane državni, nacionalni, kapitalni, Akademijin, ali ipak i dalje nije – akademski i crnogorski.
Je li potrebno i dalje podśećati naše nadležne ustanove da je Crna Gora građanska država, čije najviše vrijednosti podriva, omalovažava i vrijeđa njena najviša naučna ustanova? Je li potrebno podśećati ministra za ljudska prava da njegova šutnja vrijeđa? Je li potrebno podśećati Predśednika Crne Gore da se očekivala i njegova reakcija, naročito kad se zna njegov negativan odnos prema fašizmu i pozitivan prema manjinskim narodima? Je li ih potrebno podśećati da je ovaj skandalozni Rječnik CANU ipak finansirala Država jer CANU nije nevladina organizacija no ustanova koja žestoko crpi crnogorski Budžet?
Ja ih više podśećati neću. Stiđeću se i dalje sramote CANU, i ponositi mojim mladim kolegama s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. (Autor je akademik DANU)
