Piše: Sanja ORLANDIĆ
Na početku ovoga osvrta na Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika CANU želim da čestitam Autorskom timu na svim odrednicama koje su tačno definisane. Vrlo je važno to što prije naglasiti, imajući u vidu da je takvih odrednica iz dana u dan sve manje i još je neizvjesno koliko će ih ostati nakon ponovnih čitanja jer je očito da niko ne namjerava povući ovaj uradak. Teško je raditi na rječnicima, pa i kad je riječ o onim dijalektološkim, treba uhvatiti toliko toga neuhvatljivog. Upravo zbog toga je rad na sveobuhvatnom, opštem rječniku jednoga jezika morao biti mnogo ozbiljniji. I nakon početnog prelistavanja nametnula mi se misao da Rječnik u cjelini niko nije detaljno pročitao prije objavljivanja, ali onda rekoše da ni nakon nekoliko iščitavanja ne vide greške, a tu već imamo problem. Spočitavanje kritičarima da Rječnik nijesu uzeli u ruke izlišno je komentarisati, jer ni najmaštovitiji ne bi mogli izmisliti ono što je iznijeto prethodnih neđelja. Osnovni je savjet upućen svima onima koji na Rječniku rade da ipak iščitaju noviju stručnu literaturu, kako se u nekom novom izdanju ne bi dogodilo da prefiks a- izjednače s prefiksom ne- te da u skladu s tim amoralno ne tumače kao nemoralno (str. 58), pa da nam svima bude neprijatno, da ne kažem aprijatno. Konfuzija koju proizvodi Rječnik vidna je i u primjerima ateiste i ateistkinje. Ateizam je dobro definisan, ali je ateista prema autorima Rječnika osoba koja ne vjeruje u boga, a ne osoba koja odriče njegovo postojanje. No ateista je još dobro prošao, on bar nije nevjernik, dok je ateistkinja, kako navode, i nevjernica (str. 97). Nepoznavanje značenja prefiksa prouzrokovalo je još nepreciznih objašnjenja, no o takvim i sličnim uskostručnim pitanjima biće riječi na drugome mjestu. Ośećam potrebu da korisnicima Rječnika preporučim da kad sretnu osobu s albinizmom ne kažu da joj je koža nenormalno svijetla, kako stoji u objektivnoj, stilski neutralnoj definiciji te rječničke odrednice (str. 44).
Istoga mjeseca kad se pojavio Rječnik u Podgorici je održana „Regionalna ekspertska konferencija Jezici i nacionalizmi“, čija je „osnovna namjera (...) da se kroz otvoreni dijalog lingvista i drugih stručnjaka problematizuje pitanje postojanja četiri 'politička' jezika na prostoru nekadašnjeg hrvatsko-srpskog/srpsko-hrvatskog, kao i sve one značajne izazovne teme u kojima se lingvistička nauka neprincipijelno ukršta s identitetskom politikom“ (www.cgo-cce.org). Pomenuti lingvisti i drugi stručnjaci koji su učestvovali na ekspertskoj konferenciji čine dio tima koji je radio na Rječniku, pa očekujemo publikaciju u kojoj će biti iznešeni zaključci s te konferencije, mimo onih medicinskih koji su odjeknuli u medijima, kako bismo znali da li ta četiri jezika u objektivnoj stvarnosti postoje i kako bismo mogli postaviti dodatna pitanja (npr. otkud rječnik političkom jeziku čije postojanje treba preispitati?). Zasad iz Rječnika ne možemo saznati postoji li recimo bosanski jezik pošto se pod odrednicom bosanski kao ustaljena veza riječi navodi samo bosanski lonac (str. 263). Interesantno je da u Rječniku nemamo ustaljenu vezu bosanski jezik, koji je prema Ustavu jezik u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, a imamo bugarski jezik, baltički jezici ili bantu jezici. Da nijesu Albanci najgore prošli, govori podatak da se albanski jezik pominje, doduše pod priloškom odrednicom (str. 44).
Iako je o korpusu bilo riječi prethodnih dana, moram pomenuti da me je obradovalo što se u njemu našlo i djelo Nikole Lopičića, čiji je jezik bogat karakterističnom crnogorskom leksikom. Razočarala sam se već u vezi s odrednicom bolest jer nedostaje varijanta bolijest, kako piše u Lopičićevoj najpoznatijoj pripovijeci, a i ovo je rječnik književnog i narodnog jezika, pa se tu morala naći po oba osnova. Vjerovatno je to softverski propust, mada je čudno da softver zablokira i kod Branka Miletića, koji je takođe naveden u korpusu, a koji je tu riječ zabilježio u crmničkome govoru u kojem ona i danas živi, kao i na mnogo široj teritoriji (naravno ovo pod pretpostavkom da su koristili Miletićevu studiju Crmnički govor jer preciznih bibliografskih podataka u Rječniku nema). U našoj objektivnoj stvarnosti ove godine se obilježava deset godina od obnove nezavisnosti i hiljadu godina državnosti, pa smo na mnogim bilbordima imali priliku viđeti sliku pečata arhonta Petra. Ako neko ne zna ko je ili što je arhont, nema što tražiti odgovor u Rječniku CANU jer ni te odrednice nema. Opet vjerovatno greškom softvera jer se u korpusu morala naći ako je već korišćen Istorijski leksikon Crne Gore, u čijem prvom tomu stoji da je „arhont Petar prvi dukljanski vladar o kome postoji pouzdani istorijski izvor“. Odrednica bilbord postoji, što smo čuli i na promociji ovog kapitalnog djela naše kulture, čime nam je sugerisana njegova savremenost. Međutim, vegana nema, a i vegetarijanac je netačno definisan, dok odrednici android treba dodati i značenje operativnog sistema mobilnih uređaja. Sve bi to trebalo dodati i izmijeniti na letku s ispravkama o kojem članovi Autorskoga tima govore, ako bude mjesta.
Sve češće čujemo Buljarice umjesto Buljarica, Brezni umjesto Brezna, Boljari umjesto Boljare i sl, pa sam htjela provjeriti u kojem su se obliku našli u Rječniku. Međutim, nema ih ni u jednom. Nema ni Bečića. A Baošića ima. Nijesam uspjela odgonetnuti zamršene leksikografske procedure prema kojima su se neki toponimi u Rječniku našli, a drugi nijesu. Možda je sve samo skretanje pažnje s dnevnih tema, pa su krivi radovi na putu do Budve, koji su se zaista odužili, tako da će leksikografi CANU odmah po okončanju radova stići do Buljarice da provjere toponim u njegovoj objektivnoj stvarnosti i dopuniti Rječnik. Neka ovo posluži kao putokaz kako bi se u opštem rječniku crnogorskog jezika našlo što više crnogorskih toponima. Prema istoj leksikografskoj proceduri vjerovatno su se selektivno našli i evropski gradovi i države i njihovi stanovnici, svjetske da i ne pominjemo. Navešću samo neke. Dakle, imamo Beograd, Beograđanina i Beograđanku, Beč, Bečliju i Bečlijku, Berlin, Berlinca i Berlinku, imamo i Atinu, Vatikan i Veliku Britaniju, te Albaniju, Albanca i Albanku, Austriju, Austrijanca i Austrijanku, Bosnu, Bosanca i Bosanku, Bugarsku, Bugarina i Bugarku, ali nemamo Ankaru, Budimpeštu, Bukurešt, Bern, Brisel ni Varšavu, niti Andoru, Belgiju, Bjelorusiju i dr.
Čovjek svakog dana nauči nešto novo, pa tako sam i ja, listajući ovo kapitalno djelo, naučila da baba u prenesenom značenju može biti muškarac koji je beskarakteran (tu je, str. 113, naveden jedan pogrešan primjer, što bi takođe valjalo ispraviti na onom letku), da je alapača ženska osoba sklona torokanju, str. 42 (zanimljiv izbor riječi u rječničkoj definiciji, koja prema leksikografskim pravilima mora biti stilski neutralna, neobilježena). Za razliku od babe, koja je u prenesenom značenju beskarakteran muškarac, a ne osoba, čak ni muška osoba, alapača je isključivo ženska osoba. Pored toga što je brisač predmet koji služi da se njime nešto obriše ili o koji se nešto briše, on je i osoba (!) koja nešto briše, dok je brisačica ženska osoba (!) koja nešto briše (str. 289). Što briše brisač nije navedeno, a brisačica briše uglavnom izlog ili prozor, pretpostavili su autori jer primjera upotrebe nema. Primjera nema ni u prvom tomu Rečnika srpskohrvatskoga književnog jezika iz 1967. u kojem nalazimo gotovo identičnu definiciju pomenutih odrednica, osim što je brisač prema srpskohrvatskom jeziku 1967. brisao izloge, a danas to u crnogorskom jeziku, za razliku od brisačice, više ne radi. Sva sreća da sam plod ananasa gledala, jer ko zna što bih mogla zaključiti prema opisu iz Rječnika, đe nam pojasniše da ananas ima oblik šišarke (str. 62).
Kad sve ono što su moje kolege iznijele u javnost vezano za Albance, albanizaciju, Bošnjake i islam, za antifašizam i Dražu, da ne pominjem brojne lingvističke anahronosti i pogrešne interpretacije, nije rezultiralo povlačenjem ovoga Rječnika, svjesna sam da bitnijeg uticaja neće imati ni ovih nekoliko dodatnih "sitnih propusta", ali bih najljubaznije zamolila Autorski tim da, pošto to nije učinjeno pod odrednicom blam, kad dođu do transfera, kao ustaljenu vezu riječi uvrste transfer blama. To je moderan sintagmem pod kojim se podrazumijeva da neko ośeća stid zbog nečeg što je uradio ko drugi. To je zapravo ono što mi ośećamo kad uzmemo Rječnik jer crnogorski jezik ovo nije zaslužio.
(Autorka je angažovana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
