Piše: Jelena ŠUŠANJ
Neđeljama već cjelokupna crnogorska javnost poziva Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti da povuče Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika i izvini se zbog njegova sadržaja. Izvinjenje traže manjinski autohtoni narodi, predstavnici SUBNOR-a, pripadnici LGBTIQ populacije, građani koji zdravorazumski razmišljaju i struka koja je ovim nedjelom ponižena. Neđeljama već svi protestuju, a Predśedništvo CANU ćuti. I gotovo fantastički naprasno čujemo Predśedništvo CANU u oštrom protestu koji treba da nadjača dvomjesečne proteste cijele Crne Gore. Zbog performansa u Skupštini Crne Gore, koji je osudila sva javnost, Predśedništvo CANU ide korak dalje i, zanemarujući u potpunosti sopstveno rječničko anticivilizacijsko djelovanje i višestruka kršenja zakonskih normi, traži od crnogorskoga državljanina albanske nacionalnosti da pred Skupštinom i cijelom Crnom Gorom objasni dokument akademije druge države?! Time su samo još jednom dokazali da nije bitno toliko ŠTA je u Skupštini učinjeno, koliko KO je to učinio. Pišu o toj zamjeni teza i podmetanju kukavičijeg jajeta u nevjerici građani Crne Gore na društvenim mrežama, a komentar koji sve to rezimira jeste: „CANU ovim dokazuje da one 'greške' nijesu slučajne.“
Od prvoga pasusa Autorski tim pokazuje razgolićeno licemjerje. „Bilo bi poželjno da su reakcije izrečene bez mržnje, pizme, zlobe, zle namjere, a kao sugestije za poboljšanje sadržaja Rječnika“ – piše pod šinjelom grupnoga pseudonima Rajka Glušica, koja je studente FCJK nedavno nazvala bolesnima, a śećamo se kako je 2011. godine u najboljoj namjeri za poboljšanje sadržaja izmišljala i objavljivala uvredljive tekstove koji će se naći u udžbenicima crnogorskoga jezika i pozivala da se ti udžbenici ne koriste. Vjerovatno je sad uvrijeđena što niko ništa ne izmišlja, što baratamo činjenicama i citatima, kao što je i tad povrijeđeno zaćutala kad su udžbenici izašli kvalitetni, savremeni i stručni.
Kažu da se oglasila Pobjeda i neki portali koji se predstavljaju kao stručni časopisi. Zar nije bilo lakše navesti jedini medij koji se nije oglasio, a đe Glušica i predśednica Savjeta već godinama objavljuju svoje naučne doprinose?
U saopštenju Glušica i Autorski tim svoj uradak nazivaju „prvim ozbiljnim leksikografskim djelom“ u Crnoj Gori. Da je umjesto ovoga „prvo ozbiljno leksikografsko djelo“ rekla da je samo ozbiljno, možda bi se i našao neko ko bi joj vjerovao na riječ. Tvrdnjom da je to prvi ozbiljan leksikografski poduhvat Glušica ne samo da negira 34 dijalektološka rječnika koja su prepisali nego kao ozbiljna leksikografska djela negira i rječnike koje je dosad objavila CANU. Ako su potpisnici saopštenja objavili da su i dijalektološki rječnici izašli pod logom Akademije neozbiljni leksikografski poduhvati, ipak čudi kako dvije autorke rječnika u izdanju CANU, koje su pritom članovi Autorskoga tima, i to jedini s leksikografskim iskustvom, pristaju da svoje reference označavaju kao neozbiljne. Treba li se zapitati i kako je Glušica pristala da sarađuje s autorkama čije rječnike smatra neozbiljnim leksikografskim djelima? Nihilizam o kome Glušica govori upravo je u stavu da je ovo prvi ozbiljni leksikografski poduhvat.
Ali da pređemo na nestručne odgovore koje nam nude Glušica i ostatak Autorskoga tima.
1. U odgovoru na pitanje kako to da su im sufiksi isto što i nastavci autori s Glušicom na čelu demagoški su se poigrali i literaturom i terminologijom, a pored toga su, sigurna sam nenamjerno, propustili da navedu ko još u ozbiljnoj literaturi govori o sufiksima -čki, -ćki, -ški, jer im je i to postavljeno kao pitanje. Odgovoriću ja umjesto njih: govori samo Crnogorska akademija i njen Autorski tim, jer takvih sufiksa u savremenoj lingvistici nema. To su alomorfi samo jednoga sufiksa -ski. I ovđe priču na tu temu možemo završiti.
2. Kad se mijenja glagolski vid, mijenja se i značenje glagola. To znaju svi koji su učili bilo koji štokavski jezik u osnovnoj školi. To ne zna samo redovna profesorica na Filološkom fakultetu u Nikšiću, koja je do toga zvanja birana dvaput na osnovu knjiga za koje je pisalo da su u štampi, a koje iz štampe nikad nijesu izašle. Pošto potvrdu za svoj stav nije mogla naći ni u jednoj gramatici na koju se pozvala u odgovoru na prethodno pitanje, pozvala se na udžbenik za strance (?!) star 26 godina, koji više niko ne koristi, osim eto ona. Napravićemo se i mi, iz najbolje namjere, da ne primjećujemo da Rajka Glušica i autorski tim uporno zaobilaze Gramatiku crnogorskoga jezika koju je izdalo Ministarstvo prosvjete Crne Gore i pozivaju se na gramatike srpskoga, srpskohrvatskoga, hrvatskoga jezika, a pišu rječnik crnogorskoga jezika. Oni koji ne žele da se prave da ne primjećuju ovu nelogičnost odgovor mogu potražiti u izjavi Božene Jelušić, članice Savjeta za izradu Rječnika, u kojoj preporučuje da se Rječnik povuče: „Oduvijek sam smatrala da je popisivanje riječi sa crnogorskih prostora prvorazredni jezičko-kulturološki interes i prava slika doprinosa naših govora jedinstvenom a policentričnom crnogorskom, srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku.“ I nek nikog ne začudi apsurd što je ovaj Rječnik podaren Crnoj Gori povodom proslave nezavisnosti kao doprinos jedinstvenom zajedničkom srednjojužnoslovenskom jeziku. I to je sigurno sasvim u skladu s „ustaljenim leksikografskim principima i uobičajenom metodologijom”.
3. Na pitanje otkud sistemska ekavica u Rječniku Glušica odgovara u ime Autorskoga tima da ekavice u crnogorskim govorima, istina ne kao sistemske pojave, ima mnogo. Pošto im Rječnik nije stigao do slova S, moramo joj oprostiti što ne zna značenje riječi sistemski. Jer da zna, ne bi tvrdila da u crnogorskim govorima nema ekavice kao sistemske pojave. Naši govori sandžačkoga tipa uglavnom su ekavsko-ijekavski. Ta je ekavica dakle sistemska jer se javlja umjesto kratkoga jat, kao što je u njima i ijekavica sistemska jer se javlja umjesto dugoga jat. Jedno je sistem, drugo je standard. Ali zbilja bi bilo previše da toliko lekcija savladaju za dva mjeseca otkad ih podučavamo. Da ostane dosljedna svojoj metodološkoj nedosljednosti, pojašnjava kako „odrednice dosljedno imaju ijekavski lik, a u primjerima se oslikava i crnogorska književnost, u kojoj se neki autori služe ekavicom“. Je li to ekavica iz crnogorskih govora na koje se pozivaju? Nije, jer ni leksika u tim primjerima nije „narodna“. To su autori koji su pisali čistim srpskim jezikom, pa i ne treba da se nađu u rječniku crnogorskoga jezika.
4. Što se tiče izdvajanja kvalifikatora „isl.“, naravno da nije problem ako je izdvojen, ali jeste ako je samo on izdvojen. U skladu s lošom selektivnom praksom u korpusu kojim Autorski tim barata, Glušica je (ne)namjerno selektovala i informaciju koju prezentuje iz rječnika bosanskoga jezika na koje se poziva. U Rječniku bosanskoga jezika S. Halilovića, I. Palića, A. Šehovića u spisku skraćenica na strani XIV navodi se kvalifikator „isl. – islam, islamski“, ali i „kat. – katolički“, a na narednoj strani i „pravosl. – pravoslavno“, uz nadređeni im kvalifikator „rel. – religija“. Tako je i u Rječniku bosanskog jezika Instituta za jezik, Sarajevo, 2007. A vjerujemo da je tako i u Jahićevu Rječniku. Za razliku od njih, Autorski tim CANU s Glušicom na čelu hrišćanstvu je dao okrilje religije, a islam je iz nje izdvojio. Stoga bosanskim filolozima i političkim partijama takav leksikografski postupak nije zasmetao, jer je naučan, detaljan i precizan, leksikografski, kulturološki i moralno ispravan, a ovim podmetanjem Autorski tim je još jednom dokazao da mi naš i rječnik i leksikografski postupak moramo osloviti „naučnom sramotom“.
5. Za svaku je pohvalu da knjiga koja nije imala lektora gotovo da nema slovnih grešaka, mi ih bar nijesmo pronašli... Ima brojevnih, neshvatljivih brojevnih grešaka, sve u vezi s istorijski bitnim datumima. A kad smo kod brojeva, izgleda da Glušica nije pročitala ni svoj koautorski udžbenik iz kojega uzimaju primjer za riječ „astronomski“: „Cifra je samo pojedinačni znak za pisanje brojeva, pa su pogrešni izrazi kao: 'astronomske cifre', 'zabilježena je cifra od dvadeset hiljada posjetilaca' i sl. (Gluš., Šev. I)“ Da je samo pročitala svoj udžbenik ili pri redakturi ovaj Rječnik i navedeni primjer, ne bi joj promaklo da su izjednačavanje značenja broja i cifre pod odrednicom „broj“ i njihovo udžbeničko strogo razlikovanje iz primjera u odrednici „astronomski“ u teškoj koliziji.
6. U odgovoru na pitanje po kom kriterijumu je selektovana građa pa su muslimani ispali bezbožnici, a Albanci islamske vjeroispovijesti lažljive lukave arnautske poturice i sl., Autorski tim s Glušicom na čelu zadovoljio se time da navede iz čijih su književnih djela uzimane rečenice, misleći vjerovatno naučno da time skida odgovornost sa sebe. Književna djela su jedno, a leksikografija drugo. Timu Akademije se sve vrijeme i prigovara upravo zbog lošega izbora korpusa i lošega upravljanja korpusom. Što o kvalitetu definicija reći poslije opravdanja Autorskoga tima izloženog u formi „takva implikacija moguća je zbog nepreciznosti jezičke formulacije“! Preciznost jezičkih formulacija u definiciji suština je leksikografske aktivnosti, dok CANU očigledno nepreciznosti smatra u potpunosti u skladu s „ustaljenim leksikografskim principima i uobičajenom metodologijom“. Koliko je leksikograf odgovoran da da precizne definicije odrednica, toliko je dužan i da pažljivo odabere primjere, koji će biti što više neutralni, koji neće vrijeđati žene, koji neće izazivati vjersku i nacionalnu mržnju, koji neće ignorisati predstavnike različitih seksualnih orijentacija, koji neće crnogorsko društvo prikazivati kao društvo koje i dalje živi u blatu i krvi od pośečenih noseva. Nema društvene grupe koju sadržaj ovoga Rječnika ne vrijeđa, a CANU i dalje tvrdi da je on kulturno blago?!
Dokazivanjem lingvističke nepismenosti redaktorke koja upravlja leksikografskim projektom CANU nastojimo dokazati da je CANU izabrala loš tim. A loš tim nije mogao uraditi dobar posao. Skrenuta je pažnja 2014. godine Akademiji da Registar koji su objavili i pokušali prikriti, a na osnovu kojega su sastavljali Rječnik, ima mnogo nedostataka i grešaka. Akademija je i tad, krajnje civilizacijski, istraživala otkud Kritičaru primjerak Registra. Da su se više bavili primjedbama, a ne autorom primjedaba, ne bismo danas slušali lamente Akademije što je njen Rječnik došao u žižu javnosti, no bismo s ponosom iščitavali prvi rječnik crnogorskoga standardnog jezika.
(Autorka je angažovana na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju)
