On smatra da je to jedini način da proces bude transparentan jer će se imovina prodavati javno, a javno će se namirivati i povjerioci. Prema mišljenju Kračkovića, stečaj je mnogo bolje rješenje od sudske prodaje.
- U ovoj radnji koja se sada dešava, sve je mutno. Mutni su advokati, mutna je sudska prodaja, mutna je procjena imovine. Sudska prodaja ima mnogo više tajni, zavrzlama, nedoumica i nebuloza nego stečaj. Bolja solucija je da se uvede stečaj. Država je trebalo prije pet, šest godina preko Poreske uprave da to uradi, imajući u vidu da fabrika duguje više od 10 miliona za poreze. Dakle da je država vodila računa o svojoj imovini zaštitila bi radnike i ovaj cirkus se ne bi dešavao - rekao je Kračković.
Prema njegovim riječima prije pet, šest godina u vrijeme građevinskog buma imovina se mogla dobro prodati.
Najvažniji razlog zbog koga treba uvesti stečaj je što se u tom slučaju svi povjerioci i radnici ravnomjerno namiruju, rekao je Kračković.
- Novcem od prodaje imovine prvo su se namirili bivši direktori, i to svi, dok su radnici ostali bez ičega. Sve se to odvijalo netransparentno, skriveno. Mislim da neki povjerioci neće dobiti ni centa. Da se uvede stečaj svi radnici bi se jednako namirili, da se proda pet eura imovine, sve bi pošlo na jednake djelove. Za „Radoja Dakića“, između sudske prodaje i stečaja uvijek biram stečaj. U tom slučaju bi deset ljudi koji su zaposleni i primaju dobre plate, od izdavanja prostora, i to oko hiljadu eura, otišli kući a firmu bi preuzela stečajna uprava, odnosno stečajni upravnik, stečajni sudija i odredilo bi se administrativno osoblje po predlogu stečajnog upravnika, da mu pomogne kod knjigovodstvenih podataka jer je to ogroman posao - kazao je Kračković.
Izvor: CdM
