Pedagoškinja u Javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Andrijana Barović, objašnjava da zavisnost od interneta predstavlja savremeni oblik zavisnosti koji se manifestuje kao stanje pojedinca kome je upotreba interneta postala dominantna životna aktivnost.
Kako ističe, to je relativno nova bolest koja predstavlja i socijalni problem.
-Simptomi te pojave su promijenjeno ponašanje, zanemarivanje drugih obaveza i interesovanja, prekid školovanja ili radnog odnosa, problem sa koncentracijom, pamćenjem i nesanica. Od trenutka kada korišćenje interneta postaje primarna aktivnost na dnevnom nivou i kada značajno pogađa sve sfere funkcionisanja, ugrožava funkcionalnost, možemo govoriti o tome da je došlo do razvoja patološke pojave odnosno da se prešla granica – objašnjava Barović.
Kako dodaje, od izuzetnog značaja je podizanje svijesti javnosti o postojanju i ozbiljnosti problema internet zavisnosti i usmjeravanje ka zdravim stilovima života.
-Pojedinac mora sam da prepozna da prekomjerno koristi internet i da ima problem, a nakon toga da potraži stručnu pomoć. Do sada nijesmo imali zainteresovanih kandidata za tretiranje tog tipa zavisnosti, ali svakako da oni koji se odluče da potraže pomoć mogu da nam se obrate - poručuje Barović.
Psihološkinja Helena Rosandić konstatuje da djeca u 21. vijeku, za razliku od svojih roditelja, odrastaju u digitalnom okruženju i izlažu se raznim elektronskim uređajima.
-Djeca bez problema prstićem prelaze po ekranu smartfona, za čas na jutjubu pronalaze crtać ili neki drugi njima zanimljiv sadržaj. Mozak novorođenog djeteta je plastičan i da bi se razvijao mora da prima stimulus. Mozak nema unaprijed zadatu strukturu već se mjenja u skladu sa potrebama, što nedvosmisleno ukazuje da će struktura djetetovog mozga u najvećoj mjeri zavisiti od načina vaspitanja odnosno od vrste uobičajenih aktivnosti. Kako su djeca sve više izložena internet tehnologiji, njihovi mozgovi se prilagođavaju toj vrsti okruženja, što može imati ozbiljne posledice manifestovane neprilagođenošću drugim vrstama okruženja odnosno stvarnom životu – objašnjava Rosandić.
Ona se prisjeća da je prije par godina pitala studente da latiničnim pismom napišu pisana slova: G, Lj, S i Đ. Psihološkinja ističe da cijela grupa, uz iskreni napor, nije uspijela da napiše slovo G, dok su, kako kaže, slovo S napisali tek nakon nekoliko puta.
- Pokušavajući da dođem do odgovora kako je došlo do toga da naša djeca imaju problem pismenosti, krivca pronalazim u savremenoj tehnologiji. Oni, a i odrasli, sve više domaće radove, seminare, nalaze i razne izvještaje pišu uz pomoć kompjutera, čija tastatura nudi samo štampana latinična slova i to objašnjava zašto sve manje poznajemo pisana slova i zaboravljamo pravopis. Iako savremena tehnologija nudi mnoštvo koristi, brzo dolazimo do informacija, komuniciramo sa prijateljima udaljenim hiljade kilometara, ona za ljudski rod predstavlja i veliku opasnost – upozorava psihološkinja.
Virtuelno utočište
Rosandić objašnjava da se situacija komplikuje i širenjem spektra radnji koje se obavljaju na internetu, te se u javnosti upotrebljava termin ,,selfi”, a odnosi se na ,,opsesivnu želju za fotografisanjem samoga sebe i postavljanjem fotografija na društvenim mrežama”.
-Kod osoba koje se osjećaju odbačeno ili svjesno izolovano zbog nekih svojih fizičkih ili psiholoških karakteristika, oblika ponašanja ili načina na koji shvataju okolinu, internet postaje jedna vrsta utočišta od ugrožavajućih situacija i izvor stalnog pozitivnog iskustva. Osobe koje prekomjerno koriste internet su njegovi zavisnici zbog problema koje imaju u realnim situacijama - poteškoća u socijalnim odnosima, zdravstveni problemi ili spadaju u grupu osoba koji nemaju drugih posebnih problema osim prekomjerne upotrebe internet sadržaja i aplikacija koje kod njih izazivaju pozitivno potkrepljenje i povećanje samopouzdanja (druženje, kupovina, lična interesovanja) – objašnjava Rosandić.
Ona se nada da se u budućnosti nećemo ljubiti preko interneta i smijati samo ispred ekrana i da ćemo pojedinačno postati svijesni problema.
Psihološkinja apeluje da se na kratko prisjetimo života prije interneta i mobilnih telefona.
Bez limita
Sociolog Andrija Đukanović popularnost interneta i mobilnih telefona objašnjava dostupnošću različitim sadržajima, brzinom i jednostavnošću njegovog pristupa.
-Moderna tehnologija omogućava da pronađemo sve što nas interesuje sa bilo koje lokacije. Nijesmo ograničeni izborom sadržaja kao kod televizije i drugih medija. Internet daje mogućnosti pojedincu da bira i nalazi sve ono što ga zanima ili zabavlja. Lakše dajemo mišljenje na različite teme, nema neposredne komunikacije među ljudima, a eksplozija društvenih mreža je svjedok tome. Komunikacija je i dalje prisutna u stvarnom životu, ljudi i dalje vole da razmijene živu riječ tako da je opasnost od interneta predimenzionirana. Ne može se poreći činjenica da su ljudi mnogo slobodniji na internetu nego u stvarnosti. To je jedna od strana globalne mreže koja privlači veliki broj ljudi da je koriste – kaže Đukanović.
On konstatuje da je konzumacija intereneta i mobilnih telefona naročito izražena kod današnje omladine ,,s obzirom da su rođeni u vrijeme kada je taj oblik komunikacije razvijen.”
-Pretjerivanje sa internetom vodi ka gubitku koncetracije i anksioznosti djece kao i zanemarivanje školskih obaveza. Internet je privlačan toj starosnoj grupi zbog šarenila od sadržaja poput lako dostupnih igrica i zabave svake vrste. Djeca na svakom mjestu koriste priliku da istražuju globalnu mrežu. Moguće je da na taj način nastaje i određeno udaljavanje od ostalih članova porodice, da se mnoga djeca povlače i umjesto međusobnog druženja okreću imaginarnim likovima. Na taj način slabi i uticaj roditelja, a ulogu u vaspitavanju i socijalizaciji preuzimaju mediji. Roditelji su danas prezauzeti obavezama i borbom za opstanak i uslijed toga ostavljaju djecu da vrijeme provode za računarom – kaže sociolog.
Đukanović ističe da bi interaktivniji pristup djeci u školi i njihovo uključivanje u rad, dalo bolje rezultate u razvoju ličnosti i kreativnosti svakog djeteta.
Sagovornik naglašava da ukoliko dijete stalno koristi interenet i živi u virtuelnom svijetu, neće imati dovoljno razvijene socijalne vještine.
-Ono će biti razapeto između mora informacija i sadržaja iz kojih ne može da izvuče konkretne zaključke. Opasnost postoji i od preuzimanja pogrešnih stavova i mišljenja koje mogu rezultirati i pogrešnim načinima ponašanja – naglašava Đukanović.
On poručuje da kao i u svemu u životu i pristup internetu treba da bude umjereno dozirano.
-Internet je previše privlačan da bi mu se oduprijeli. Uzeo je naše vrijeme i gotovo da niko više ne može da zamisli život bez njega.Trebalo bi da se malo vratimo unazad i shvatimo da je dobro da vrijeme koristimo na pametniji i praktičniji način – poručuje sociolog.
(Milanka ĆOROVIĆ, POBJEDA)
