Piše: Boban BATRIĆEVIĆ
Nakon saopštenja Autorskoga tima i Savjeta za izradu Rječnika CANU u kojima kažu da je čitava polemika oko Rječnika u stvari »hajka« i da su spremni na sve „dobronamjerne sugestije“ koje bi „dobronamjernici“ trebali da pošalju na adresu CANU (!), shvatio sam da ta ekipa uvodi neka nova etička i naučna načela te strogo drži do svoje namjere da Crnoj Gori proda staro ideološko gvožđe iz velikodržavnih i nacionalističkih hangara. Njihov Rječnik u novonastalim obrtima u polemici asocirao me je na jednu pjesmu Danila Kiša, neponovljivo njegovo Đubrište. Zahvaljujući Kišovoj genijalnosti, naučili smo da kantu za smeće ne posmatramo kao običnu kantu za smeće, već kao arheološko nalazište u koje stane čitav jedan dan njenoga korisnika. Naizgled običnim nabrajanjem slojeva otpada oživotvorio nam je potpuno novo sagledavanje naših života. Jedan dio kaže: Životinjske kosti iz kojih je isisana srž / Zelena creva živine vezana u čvor / Tube ribljih kostiju slične uzorcima za igle / Dvostruki baloni ribljih mehura / Ogrizine jabuka / Koštice od šljiva bresaka lubenica / Koštice od višnje kao vitamini / Zgužvani indigo sa šiframa / Trulo voće čije meso jedu crvi kao meso ljudsko. Nevjerovatna „oteščala forma“. Prije ove asocijacije želio sam da dodatno pišem o propustima u Rječniku i izostavljenim odrednicama koje sakate crnogorsku kulturu, a onda sam se śetio da za CANU to ne bi značilo ništa. Uočio sam i da ukoliko njihovo „djelo“ posmatram kao kišovsku kantu za đubre, hvatam srž njihova kulturološkoga dostignuća. Kako drugačije tumačiti sporne odrednice do kao arheološke slojeve jednoga pogubnoga vremena u koje je Akademija zarobljena – jer neke CANU odrednice komotno mogu na smetlište: Albanac, Albanka, Albanizacija, Albanizovati, alhemijski, aktivista, abdest, administracija, antifašizam, Arnaut, Arnautiti, blatnjav, Bošnjak, Bošnjakinja, Bugariti, Venera itd. Prava je šteta što Kiš ne poživje još, imao bi materijala da dopuni pjesmu.
Bolna, odviše bolna čestitka rođendana državi. A rođendan jubilarni – deset godina od obnove nezavisnosti, hiljadu godina državnosti, a CANU ni manje ni više nego lijepo upakovani kontejner na dar. I to ne onaj reciklažni, da birate đe ćete stavit papir, staklo ili gvožđe, već onaj devetnaestovjekovni, stereotipni, sanuovski, u koji stavljate noževe, britve, jatagane, duge brade i kose, noseve.
Kad sam u jednom od prošlih tekstova pokušao da ukažem na izostavljanje tako važnih odrednica za crnogorsku kulturu i istoriju, predśednica Savjeta za izradu Rječnika poručila je: „Neka eksperti sa neopljačkanoga i bogatoga Cetinja propitau ima li đe koji Marsovac po Crnoj Gori, da ga nijesmo u ‘Rječnik’ turili i zeleni mu identitet, integritet i dostojanstvo ugrozili.“ Marsovce nijesmo mogli naći u Rječniku, s obzirom na to da je Rječnik došao da slova V, ali smo mogli naslutiti postojanje vanzemaljca s planete Mjesec sigurno. Zar je toliko bilo „hajkački“, „naručeno“ i „bijesno“ upućivanje na nepostojanje odrednica koje se odnose na Ivan-bega Crnojevića, Ivanbegovinu, brigadirski čin iz crnogorske vojske, nepomen crnogorskih vojvoda (moraste li pored toliko naših, Stepu Stepanovića stavljat?), apstrahovanje Vlaha iz naše istorije, Vlaške crkve, Vode Vlahinje itd. Zar je uviđanje nedopustivih grešaka koje se odnose na istoriju zaslužilo epitet „lovaca na greške“? Za CANU izgleda jeste – jer sad glume legaliste – kažu nije im došla nijedna sugestija na adresu? Čitav region se sprda s novim vijekom koji još traje i Oktobarskom revolucijom iz 1918. (i još mnogo čim), ali CANU to ne vidi jer je poštansko sanduče njihove institucije prazno. Ne vidi i zato što višemilenijumsku istoriju ovoga prostora (od Crvene stijene do referenduma 2006) vidi kroz prizmu XIX i XX vijeka, kroz ona naočarska stakla o čijoj se čistoći decenijama brinuo SANU. A i od ta dva vijeka leksikografi kao da dobiše bijelu na oči. Evo i konkretnih dokaza da je odrađen najfušlerskiji posao u novijoj crnogorskoj istoriji. Prije toga da napomenemo da su se u svojim jeftinim pravdanjima krili iza Istorijskoga leksikona, tvrdeći da je u Rječnik implementirano ono što stoji tamo.
1. Zašto onda u Rječniku nema – Akruvijuma (rimsko urbano naselje na našem primorju, čiji lokalitet još nije utvrđen), a ima Anagastuma?
2. Zašto nema odrednice Anamali?
3. Zašto nema objašnjenja za crnogorski časopis Almanah, a naveden je kao (pogrešan) primjer?
4. Đe se izgubi prvi književni spomenik s ovoga prostora – Andreacijeva povelja? Je li to slučajno promaklo ili nekome smeta više od XI vjekova stara tradicija pismenosti na teritoriji Crne Gore?
5. Kome darivaste arhonta (Petra)? Slavite deset vjekova državnosti, bez odrednice arhont, koja je jedan od temelja naše državnosti.
6. Đe se đede Besac, tvrđava koju opravi i opjeva Njegoš, čijeg su vam imena usta puna prethodnih dana? Ada tvrdili ste da je u Rječniku svaka druga Njegoševa. Ili vam je pop Mićo bio glavni redaktor?
6. Ko poruši Birziminijum (grad iz rimskoga perioda koji se veže za ruševine Ribnice) te ga ne staviste u Rječnik?
7. Što vam skriviše Brajići te ih ne staviste, a stavili ste npr. Bjelice i Brčele (ali ne kao pleme, već kao selo)?
8. Đe je Bratimstvo (pjevačko društvo iz Bara osnovano 1910)?
9. Zašto pod odrednicom Budva nema pomena Budvanske nekropole – arheološkoga nalazišta? Nije ga valjda „Avala“ zacementirala toliko da mu ni imena ne treba pomenut?
10. Zašto nema odrednice Versaj? Smeta li vam da pomenete Versajski mirovni ugovor koji je sahranio Crnu Goru i bio „legalizacija“ odluka sramne Podgoričke skupštine. Ili se Versaj možda u provorazrednom istoriografskom štivu Zorana Lakića ne spominje?
11. Je li nekome u CANU smetalo pominjanje Vladina doma, u kojemu je danas smješten Narodni muzej Crne Gore i ikona Filermosa?
12. Zašto pod odrednicom velik imamo Velikoga međeda, a nemamo crnogorski Veliki sud, najvišu sudsku instancu jednoga vremena?
13. Zašto nema Vrhobrezničkoga ljetopisa, jednoga od najvažnijih spomenika našega srednjovjekovlja?
I za kraj nagradno pitanje za milion primjeraka Rječnika CANU – 14. ZAŠTO U RJEČNIKU NEMA VOJISLAVLJEVIĆA? Balšiće ste stavili, istina pogrešno, a najveće ste blago naše medievalistike, one zbog kojih smo slavili hiljadugodišnjicu kad ste vi poklanjali Rječnik, izostavili? Pitam vas, najozbiljnije: s kim ste se rugali dok ste radili Rječnik?
Na koncu, svima je jasno da Rječnik nije ozbiljno djelo kakvim su ga predstavili njegovi ktitori. Ali jeste najveći civilizacijski iskorak koji je napravio CANU u svome životu – izostavljanjem ovakvih bisera crnogorske kulture i istorije iz svojega kontejnera Akademija je sačuvala i Ivana Crnojevića i Vojislavljeviće i brojne spomenike zajedničkog truljenja na deponiji Dražinog antifašizma i anticivilizacijskih zaključaka. Stoga – pravda za CANU i autore njihova Rječnika!
P.S. Pošto CANU još nije prihvatio greške (jer nijesu stigle na njihovu adresu!), valja istaći neke od loših osobina ove polemike. Prvo – nepretvornost CANU mogla bi se savršeno uklopiti u revanšističku reviziju antifašističke tradicije koju ovih dana vrši SPC u toku svoje antinato histerije, uz naravno asistenciju SANU viđenja multietničnosti. I drugo - upotrijebiću dribling Mihaila Lalića iz jedne njegove polemike: „Sjećam se onoga što je rečeno: ako prljavštinu očistim rukavicom, neće se prljavština orukavičiti nego će se rukavica uprljati.“ Tako dođe i ovo naše s CANU – ne može se čovjek od njih očistiti, može se samo ocanuiditi.
