Piše: Momo KOPRIVICA
Osim što nema efikasne norme kojom bi se spriječilo izbjegavanje plaćanja, ali i utaja poreza, na šta su Demokrate jedine upozoravale ukazujući na konkretna rješenja, u Crnoj Gori su apsolutno zakazali i mehanizmi za naplatu poreza. U crnogorskoj ekonomiji dosluha, mehanizmi za naplatu poreza služe kao sredstvo za ucjenu, ali i kao sredstvo za kupovinu političke podrške.
Pošto u svojim autorskim tekstovima bivši ministar finasija Žugić govori o statistici u vezi sa rastom naplate prihoda, po uzoru na svog političkog šefa Đukanovića koji govori o procentima rasta zaposlenosti, GDP-a i tako redom, obojici vrijedi napomenuti izjavu čuvenog Džona Kopertvejta, nekadašnjeg ministra finansija Hong Konga. Naime, kad su ovog tvorca tamošnjeg privrednog čuda pitali na koju je svoju reformu najponosniji, odgovorio je da je najponosniji na ukidanje statističkog prikupljanja podataka. I, zaista, statistika ne može izraziti kvalitet državnih institucija, kao ni fenomen privrednog razvoja. Tako, umjesto što u autorskim tekstovima govori o potrebi širenja poreske baze, bivši ministar Žugić treba da položi račune zašto je protivpravno obustavljen postupak za utvrđivanje jednokratne naknade za dobijanje licence za priređivanje igara na sreću u kazinu „Rojal“ u hotelu Splendid.
Ključni izazov za javne finasijske organe mora biti preispitivanje postupka dodjele koncesije za kazinske igre na sreću firmi „Džek pot“. Da li je Brano Mićunović i dalje neprikosnoveno iznad države, te stoga njegova firma ne plaća zakonom predviđene koncesione naknade? Odavno je poznato da su „tijesna vrata za dva hata“, te se tako mora znati ko je viša sila: država ili Mićunović. To je fenomen koji nikakva statistika ne može izraziti. Ni ministrova ni premijerova. I neće je sakriti medijski tajkuni, niti njihove gazde tajkuni, ni tajkunska agentura.
Takođe, direktan udar na pravnu državu jeste i ignorisanje ugovora i sudskih odluka od strane „Pomorskog saobraćaja“, monopolističke firme u vlasništvu premijerovog kuma Duška Bana, a što su i državni revizori utvrdili.
Neplaćanje poreza i neizvršavanje drugih obaveza od strane tranzicionih ustabaša je ne samo ekonomski već i moralni, pravni i državno-politički problem. Nijesu samo budžetska sredstva umanjena, već je ugrožen princip jednakosti. U pravnoj državi se porez plaća srazmjerno ekonomskoj snazi obveznika, a u besudnoj zemlji se porez izbjegava srazmjerno vanistitucionalnoj moći raznih ustabaša iz smutnih vremena.
Naplatiti poreze bogatašima i tranzicionim profiterima je „nadbužetski“ problem danas. To je pitanje uvođenja reda i pravde. Njegoševu vlast je obilježila njegova borba za uspostavljanje institucija i za nametanje poreza kao uslova za državni život i suverenost vlasti. Posle uvođenja poreza 1833. i teške akcije na prikupljanju poreza, on je 1834. godine prikupio oko 14000 fiorina, veoma skromne sume za ondašnje uslove. Ali to za njega nije bilo statističko, već jedno od osnovnih državnih pitanja. I to pitanje - da li je država najviša sila ili je to neki od neformalnih centara moći? I danas je Crna Gora na raskrsnici: da li će ostati besudna zemlja ili će postati pravna država.
