“Od rane mladosti bio sam prosto zaluđen elektronikom, a nešto kasnije informatikom i programerstvom. Iz trećeg razreda srednje škole, zahvaljujući preporukama profesora, dobio sam šansu da polažem ispit za prijem na studije informatike i programerstva u Beču i posrećilo mi se. Od 150 konkurenata bio sam treći na rang listi i studije sam završio u roku sa odličnim numeričkim i opisnim ocjenama. Poslije mastersa, imao sam priliku da ostanem na Fakultetu kao mlađi asistent, ali sam odbio” priča on.
Kako je stigao do ISIL-a?” Presudno je bilo poznanstvo sa bečkim imamom Nedžadom Balkanijem, preko jednog kolege sa studija. Bilo je dovoljno nekoliko susreta da mi se ponudi dobro plaćen posao u struci, unutar nekave logističke kancelarije koja je te 2011. godine bila registrovana kao nevladina organizacija. U početku, gotovo pa ništa mi nije bilo sumnjivo, niti sam suštinski znao o čemu se radi. Balkani je čas dolazio, čas odlazio, pa ga nije bilo i po nekoliko mjeseci, ali se to mene nije ticalo. Ja sam faktički bio tehničko lice, a za svoj rad sam bio uredno i izdašno plaćen. Vremenom sam, međutim, shvatao o čemu se radi, da bi mi krajem 2012. godine ponudili dvogodišnji ugovor o radu u Raki, u Siriji. Razmišljao sam do početka marta naredne godine i prelomio da odem. Presudila je količina novca koja mi je ponuđena, uz avans od 200 hiljada dolara koji je uplaćen sedam dana prije mog odlaska na lični račun jedne od ciriških banaka. Ostao sam do kraja ugovornih obaveza, u martu prošle godine. Naslušao sam se i nagledao svega, a dio sam vam i ispričao, pa vi vidite šta sa tim da radite“ kaže on. Nermin K. živi sa suprugom i sedmomjesečnim sinom u Istanbulu, đe radi kao šef informatike i programerstva u prestižnoj turskoj kompaniji za mjesečnu platu od 20 hiljada eura. U Novom Pazaru, odakle mu je supruga sa kojom se oženio u maju prošle godine, iz poštovanja prema tazbini, proveo je dio ramazanskih praznika…
“Za svaku vrstu ljudskosti, saosjećajnosti i solidarnosti kazne su surove likvidacije. Zbog toga su život izgubila i četvorica crnogorskih državljana” kaže povratnik sa ISIL-ratišta Nermin K. porijeklom iz Ulcinja.
Crnogorski državljani na ISIL ratištima u Siriji, Iraku i Libiji nijesu na cijeni u komandnim krugovima islamskih terorista, pa samim tim ni među „običnim“ džihadistima - tvrdi u razgovoru za Pobjedu Nermin K. porijeklom iz Ulcinja, koji je u Raki proveo gotovo dvije godine.
“Nijesu, kaže on, od povjerenja i dodjeljuju im se, pretežno, trećerazredni zadaci u trećerazrednim formacijama, primaju najniže plate (oko 300 dolara), a primjera napredovanja u hijerarhiji - nema. Bez obzira na hrabrost i ambiciju pojedinaca koji se često javljaju kao dobrovoljci i za najrizičnije akcije. On čak sumnja da je najveći broj od ukupno sedmorice poginulih državljana Crne Gore islamske vjeroispovijesti stradao u borbama ili bombardovanjima. Jer, prema njegovim posrednim i neposrednim saznanjima, najmanje četvorica izgubila su živote u klasičnim likvidatorskim akcijama sljedbenika dvojice najkrvoločnijih balkanskih džihadista albanske nacionalnosti Alisa Džemailija i Ridvana Haćifija.”
S obzirom na to da je u sirijski dio takozvanog kalifata došao kao informatički ekspert i programer i dvije godine radio na raznim propagandističkim portalima terorista, kao i u njihovoj agenciji Al-Hajat, dostupne su mu bile skoro sve informacije sa svih organizacionih i komandnih nivoa, kao i većina izvještaja sa svih djelova ratišta. Uz to, imao je veoma dobre veze i sa važnim ljudima iz obavještajnog i kontra-obavještajnog sektora.
“Priroda posla nametnula mi je obavezu kontinuiranog komuniciranja sa mnoštvom, među džihadistima veoma važnih ljudi, račinajući i prve saradnike Abu-Al-Bakra” objašnjava on.
Od njih i njihovih pratilaca saznavao je i mnoge stvari koje nijesu dopirale do javnosti, no su predstavljane potpuno drugačije; čak dijametralno suprotno onome što je i kako stvarno bilo.
– Posebno sam bio zainteresovan za sudbine istovjernika iz balkanskih zemalja, a naročito za one iz Crne Gore. Otuda mi i informacija da M. H. nije poginuo u februaru 2015. godine na ratištu, niti tokom u to vrijeme čestih bombardovanja položaja i kampova ISIL-formacija. Stradao je krajem novembra ili početkom decembra prethodne godine, a zbog izvjesne žene koja se „zbližila“ sa Ridvanom Haćifijem. M. H. je jedne večeri pokušao da naoružan do zuba upadne u Haćifijeve prostorije „za odmor“, ali su ga ljudi zloglasnog Albanca likvidirali već na ulazu u dvorišni prostor.”
Zagonetna je, prema svjedočenju Pobjedinog sagovornika, i smrt crnogorskog državljanina N. S. koji je navodno poginuo sredinom maja 2013. godine na jednom od istočnih sirijskih ratišta. On je uvjeren da je N. S. platio cijenu nesmotrenosti u komunikaciji sa familijom, posredstvom društvenih mreža. Radi se o tome da se u jednoj prepisci sa suprugom, „presretnutoj“ 13. maja, žalio na nepodnošljivu atmosferu užasa u kojoj nema samilosti ni za koga, pa ni za bolesne, nemoćne, žene, a čak ni za djecu. Napisao je da je duboko razočaran i da bi se najrađe vratio kući. Dva dana kasnije, javljeno je da je poginuo u jednoj od bitaka sa nevjernicima. Zanimljivo je, takođe, da je njegovo tijelo dopremljeno u ISIL- bazu istovremeno sa tijelom Eldara Kundakovića, iz Novog Pazara, inače jednog od komandira po broju osrednje, a po počinjenim zločinima, čuvene terorističke formacije kojoj N. S. nikada nije pripadao.
Razočaranost u kalifat-tvorevinu, većinu ljudi oko sebe i kontinuirana nedjela, od svakodnevnih pljački, silovanja pa do užasnih zločina, života su koštala 27- godišnjeg državljanina Crne Gore A. R. koga su u Faludži, krajem 2014. godine likvidirali zločinci, porijeklom iz okoline Podujeva. Sa dvojicom saboraca patrolirao je u trgovačkom dijelu grada, kada su petorica Albanaca počeli akciju otmice dvije petnaestogodišnje đevojčice. Tom činu se jedini suprotstavio A. R. i ubijen je na licu mjesta.
“U takvom paklu i najače i najžilavije psiho-fizičke konstitucije, vremenom postaju ruine neosjetljive na svaki užas i zlo, a samo se rijetki odvaže na otpor. Instiktivno ili svjesno, sasvim je svejedno, ali pokažu izvjesne znakove ljudskosti, saosjećajnosti i solidarnosti. I po pravilu, u najvećem broju slučajeva, za tu vrstu empatije, bivaju kažnjeni surovim likvidacijama. Upravo tu cijenu su platila i četvorica crnogorskih državljana” zaključuje Nermin K.
(Pobjeda)
