Tokom vojno-policijske operacije "Oluja", hrvatske snage su počinile i ozbiljne i rasprostranjene zločine protiv Srba koji su živjeli na području tzv. Republike Srpske Krajine, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno, dok i dan danas, veliki broj izbjeglih čeka na povratak u područja iz kojih su prognani.
"Nezavisno od presude Žalbenog vijeća MKSJ-a u predmetu “Oluja” protiv Ante Gotovine i Mladena Markača, porodice žrtava imaju moralno i zakonsko pravo da očekuju da za njihove tragedije počinioci odgovaraju", kazala je Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori-
Prema podacima prikupljenim od strabe različitih međunarodnih organizacija, nakon hrvatskih vojnih akcija u bivšim sektorima Zapad, Sjever i Jug u ljeto 1995. približno 200 000 hrvatskih Srba pobjeglo, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije.
"Poražavajuće je u ovom slučaju i što preživjeli ovog zločina, kao i porodice žrtava i nestalih osoba, nemaju nikakvu podršku institucija, niti im je do danas priznat status civilnih žrtava rata", naglašava Milaš.
CGO ističe da je u nastupajućem periodu pred hrvatskim pravosuđem ozbiljan izazov u pogledu preispitivanja procesuiranih slučajeva ratnih zločina, s obzirom da je pred hrvatskim sudovima za ratne zločine tokom akcije "Oluja“ pravnosnažno osuđena samo jedna osoba, a vođena su ukupno četiri krivična postupka.
"Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske su u vezi sa "Olujom“ podnijete prijave za 24 ratna zločina u kojima počinioci nijesu okriveni. Država Hrvatska bi morala uspostaviti i dan sjećanja na žrtve “Oluje”. Takođe, na civilnom društvu Hrvatske, ali i ostalih zemalja bivše Jugoslavije, ostaje odgovornost u pogledu istrajavanja na uspostavljanju dodatnih mehanizama koji će voditi prijeko potrebnom zadovoljenju pravde za žrtve", cijeni Milaš.
CGO odaje poštovanje svim žrtvama vojno-policijske operacije “Oluja” i podsjeća da postjugoslovenska društva, posebno institucije sistema, treba da doprinesu pamćenju ovog strašnog zločina, ali i svih zločina koji su se desili nad nedužnim civilima, na teritoriji bivše Jugoslavije u periodu od 1991 i 2001.
"Zajedničkim snagama, kroz efikasnu regionalnu saradnju, potrebno je raditi na razvijanju kulture sjećanja i poštovanja, priznanja i suosjećanja sa svim žrtvama, kako bi se doprinijelo održivom pomirenju u regionu. Na tome već godinama insistiraju organizacije civilnog društva u Crnoj Gori i regionu, koje su formirale do sada najširu regionalnu koaliciju koja se zalaže za osnivanje REKOM-a", poručuje Milaš.
cdm
