Živjeti i umrijeti u Titogradu

Nedavna inicijativa o preimenovanju jedne podgoričke ulice, osim što je u startu promovisana kao neprimjeren javni angažman, iznjedrila je i reakcije i stavove nekih malo starijih i običnih ljudi za koje su imena ovdašnjih ulica samo tačne adrese na računima za struju, vodu i telefon, čisto da poštar ne luta. Zapravo, ova priča je o tome da su jedino podgorički poštari oduvijek znali imena ovdašnjih ulica. Pravi gradski orjentiri koji za mnoge postoje i danas, stvoreni su dok je ovaj grad živio pod jednim sasvim drugim imenom. Zato, dobro došli u Titograd…
Objavljeno: 17. 08. 2016 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Nego, da krenemo redom. Podgorica je i zvanično postala Titograd  1. avgusta 1946. godine.

“Kolateralna šteta”: Tada, grad je bio samo ruševina do ruševine, nakon bombardovanja okupacionih, ali i savezničkih snaga, nije to neka tajna, bombe su se izručivale po Ćemovskom polju, a izraz “kolateralna šteta” koji će na regionalnom prostoru biti plasiran nekih pet decenija kasnije, svoje porijeklo bi mogao da vodi upravo sa ove teritorije. U svakom slučaju, Podgorica je bombardovana više od 70 puta, možda i više nego Varšava, ali bila je tek varoš za koju je malo ko znao. Sve ostale kolateralne štete samo su čekale svoj trenutak. 

Tek, Titograd je ubrzo postao veliko gradilište. 

hotel-crna-gora2

Najznačajnija gradska posljeratna građevina je, bez sumnje, bio hotel Crna Gora. Zvanični dio, o kojem se sve zna, da je počeo da se gradi 1949. i da je završen 1953. godine, za ovu priču i nije naročito važan. Jer, tada se u Titogradu više pričalo o tome kako je arhitekta hotela emigrirao, no kako hotel izgleda. Ali, Titograđani su voljelji taj hotel. Nešto kasnije, jedan od glavnih gradskih orjentira je postao onaj, ispred hotela Crna Gora – “kod crvenija trafika”. 

Baš kao i onaj preko puta, kod Pošte – “naći ćemo se kod plakata”. 

A jedan od onih rođenih u Titogradu, isključiv je u svom zaključku o imenima ovdašnjih ulica.

“Ne zanima me kako se koja ulica zove, neću to ni da znam, ne interesuje me, neću to da učim niti da prihvatim. Ovdje se vazda znalo kako se koje mjesto zove i đe je što.”  

Uz opasku, da mu ne pada na pamet da taksisti kaže da ga vozi u Ulicu bratstva i jedinstva, na taj i taj broj, već  fino do “Lepe Kate” i završena misija. A može i u Drpe Mandića, neće pobrkat’. 

“Zadah smrti”: U stvari, na toj relaciji, Ulici bratstva i jedinstva, ima još nekoliko pravih titogradskih orjentira.  Prvi je, svakako, Kino Kultura. Zadah smrti na ovoj adresi je prilično svjež i zna da ojadi svakog poštenog Titograđanina. Nema to veze sa nostalgijom, niti sa nekakvim patetičnim kazivanjem. To samo tako stvari stoje, a svi oni iz Titograda mogu tek da potvrde. Ova adresa se, vjerovatno iz bunta koji ne prihvata neka umiranja, nikada neće promijeniti. Pravac, Kino kultura. 

5787153991-267dbe8803-b

Adresa jedne od tranzicionih banaka pomjerila  je jednu od čuvenijih adresa - “kod stare vatrogasne”. Ali, to je ta Ulica bratstva i jedinstva. Plus, zgrada “Ei Niš”. Tek se od te adrese ni dan danas ne odustaje. 

Ili one u komšiluku, zgrada Pištolja, preko puta zgrada “Ateksa”, onda Pejton. A zgrada iznad Velike pijace je samo zgrada “Galenike” i nijedna druga. Ili sve te zgrade sa tim imenima poput Limuna, Narandže, Napolitanke, Pidžame. U povratku ka centru, čak i danas neko prođe pored “Metalke”. 

U pravcu Zabjela, vjerovatno ima onih koji pobrkaju pa im izleti “znam čovjeka, živi u Petra Matovića”. I sasvim je moguće da taj čovjek o kome se priča zaista još živi u ulici sa tim imenom, koja je samo kasnije preimenovana. I ne odustaje.  

Sljedeći titogradski orjentir, bar na Zabjelu, su Tarine garaže. Spominjanje naziva ulica u tom naselju, dovodi do otkrića totalnog nepoznavanja novonastalog gradiva. Tanka priča, to sa tim nazivima ulica. 

“Kolektivne zgrade” na Zabjelu više nema. Samo orjentir. Zna se đe je to. Možete da rušite koliko hoćete. Jer, neke stvari su, ukratko, nesrušive.

”The Untouchables”: Promjene su posebno obilježile dio grada Preko Morače. Nekada, vrlo dobro se znalo da je jedan od elementarnih orjentira “kod Jugotona preko Morače”.  Ili “zgrada Vračara preko Morače”. Kako ko pamti. Tek poslije je uvedeno ono kod “Granda”. U svakom slučaju, taj Grand” niko više ne pominje. Ali se za “Vračar” preko Morače (uz onaj preko puta Sahat kule), dobro zna. Baš kao i za “Sonjinu zgradu”. Zapravo zgradu u Ulici Ivana Vujoševića, đe se nalazi burekdžinica-poslastičarna pod imenom “Sonja”. U nastavku, biće da je kod “Duklje”. Jer, neka preimenovanja ne idu baš nikako. A onda povratak na drugu stranu, čisto da se ne zaboravi “zgrada Lordova”. Ili onaj ćošak kod “Omniauta”.  Ovaj sadašnji, zaista, nije bio u Titogradu. 

57555646-1cdc-42a8-a0c3-265eb0765237-stari-trg-preview

I tako sve do Čičkovog polja. Zapravo, Bloka pet. Ili ima mjesta da u to stane i Blok šest?

Svejedno, ove mrvice podsjećanja završavaju baš tamo negdje na adresi sa početka teksta, jedne neprimjerene inicijative o preimenovanju, uz dio Tološke šumice, blizina hrvatske ambasade, Ulice Vlada Ćetkovića. 

Neke stvari, zaista, valja ostaviti na miru. A neke su samo nepromjenljive. I nedodirljive. 

Titograd je preimenovan u Podgoricu na referendumu od 2. aprila 1992. godine.

Pa šta…

Željko VUKMIROVIĆ

Komentari: 9

staropodgoricanin

17. 08. 2016 - 00:58

Mislim da autor ovog teksta relativizuje stvari.podgorica postoji oko 500 godina prije nego su joj oteli ime.autor ako je korektan moze reci na koji je nacin promijenjeno ime grada i navesti rijeci koje je djilas rekao titu.u bimbardovanju je bilo dosta stete ali je tada najvise stradao novi dio grada tj.dio grada dje je sad centar grada ove najnovije podgorice.u ovom gradu zive porodice koje su sljedbenici ine stare podgorice u svakom smislu i to je nesto sto je zivo za razliku od duklje itd.podgorici su promijenjena imena ulica,sklonjeno groblje na pobreziju i jos ko zna sta ali ona nekako traje uz svo uklizavanje vas i vama slicnim u temelje podgorice!
Saraman

17. 08. 2016 - 02:18

Skupstina Crne Gore je vecinom glasova donijela odluku da se promijeni ime naseg grada.To pitanje nebi nikada proslo na referendumu,ni onda ni sada,ni nikada.
staropodgoricanin

17. 08. 2016 - 20:31

Takvija ka ti je puna podgorica pa i titograd zato je sve staropodgoricko skoro pa nestalo i zato nestaje i ono titogradsko,a elementarno je postovat kucu dje dodjesh isto ka sto domacin postuje goste tako su ti fino docekali podgorucani goste i natrpali ih u grad a oni i njihovi potomci uriniraju na sve sto je podgoricko.bit ce da svi ti koji su mahom ispod krava dosli u pg nisu nikad ucili ni svoje potomke ni nikog zivog da i ako se rodi u pg nije podgoricanin tako ti se dome moj nastavlja i sa titogradskim vrijednostima.valja malo obraza imat!
Deki

17. 08. 2016 - 08:34

Da nije Skupština grada donijela odluku o vraćanju imena Podgorica, nikad narod ne bi to izglasao. Nego, to je sad gotova stvar, a mi rođeni titograđani ćemo pamtiti Titograd po najljepšem djetinjstvu i mladosti. Svaka čast autoru teksta. Jedino je zaboravio da pomene da smo se srijetali i ispred "Šimeckog"!
Simpovka

17. 08. 2016 - 11:54

Titograd je za Podgoricu bio NewYork
rogoje

17. 08. 2016 - 17:02

Ova adaresa Vracar/Jugoton je bila poznata i po trecoj odrednici "Gradska Kafana", mnogo prije nego kao Jugoton, jedna od popularnijih odrednica tog vremena. Pa onda kao Masa i na kraju kao Grand.
kobac

17. 08. 2016 - 18:28

Ostale republike su stavljale prefis Titov,Tittovo,mi smo otisli najdublje promjenili smo citavo ime.
zabjelcanin

17. 08. 2016 - 18:37

Mala i dobronamjerna korekcijha: ukazom je Podgorica preimenovana u Titovgrad, ali je u kasnijoj upotrebi ostalo samo Titograd. Zabjelcanin iz 'Sevap Sitija' (na uglu Dzombaste ulice i Radosava Burica.... Pozdrav
podgoričanin

22. 08. 2016 - 22:59

rođen sam u titogradu, nostalgija čim se pomene to ime..međutim, podgorica je njeno pravo ime i nikada ga više niko ne smije mijenjati..a inicijativa za ulicu vladimira rolovića je baš primjerena i treba to uraditi!
Novi komentar