Na trotoaru uz pješački prelaz, u oštroj krivini na Aleksića mostu, stajao je Miloš oko 21 sat, kad je opazio dijete koje je zakoračilo na ulicu niz koju se kretao kamion. Sekunde su bile u pitanju...
- Sa druge strane pješačkog prelaza stajao je čovjek srednjih godina koji je u jednom rukom držao dijete a drugom trotinet. Djevojčica se najednom otrgla i krenula na drugu stranu, pravo pred kamion.
Iz ustao oca koji je nemoćno posmatrao prizor prolomilo se očajnički „neeeee“. Reagovao sam ljudski, instinktivno... Zakoračio sam na ulicu i bacio se na djevojčicu.
U letu sam je uhvatio u naručje i držeći nju pao na leđa u drugu kolovoznu traku. Kamiondžija je imao vremena da izmanevriše i izbjegne nas, a prava je sreća da niko nije u tom trenutku naišao iz suprotnog smjera, - priča za "Blic" Miloš Vujić , student prava, doskorašnji odbornik u Skupštini grada Užica.
Toliko je adrenalin u njemu ključao, kaže, da nije stigao ni da pita za ime i godine djevojčice. Otac je plakao, pitao kako se zove, kako može da mu se oduži.
- Tek uveče sam shvatio šta sam uradio i šta bi moglo da se desi i njoj i meni. Sjetio sam se jevrejske izreke, citata iz filma „Šindlerova lista“, „Ko spasi jedan život, spasio je cio svijet“.
