Napominje da je iz Zakona o fiskalnoj odgovornosti proistekla obaveza da se uradi Sanacioni plan kako bi javni dug bio vraćen u okvire Mastrihta - do 60 odsto BDP-a.
Podsjeća da je prilikom predaje dužnosti sadašnjem ministru finansija Rašku Konjeviću dostavio radnu verziju, koja je urađena sa ekonomskim ekspertima iz Crne Gore.
“Taj plan kao prvu i najvažniju mjeru predviđa prodaju koncesije na autoput kada se on završi. Po tom osnovu postoje već banke iz Londona koje iskazuju interesovanje. Kao druga mjera predloženo je povećanje akcize na gorivo. Šta je prirodnije nego da mi, korisnici autoputa, plaćamo dio rata za smanjivanje javnog duga i vraćanje anuiteta. Kao treća mjera u tom planu sanacije je racionalizacija javne, ali i kapitalne potrošnje. Tačnije da se tekuća javna potrošnja finansira isključivo iz tekućih javnih prihoda. Smanjivanje zarada nije uključeno u Sanacioni plan, već je to dominantno definisano Zakonom o zaradama u javnom sektoru”, pojasnio je Žugić.
Krajnji rezultat primjene Sanacionog plana bio bi, kako naglašava, vraćanje duga u kriterijume Mastrihta.
“Prva, najbolja i najracionalnija mjera je prodaja koncesije na autoput. Ponavljam da imamo interesovanje banke iz Londona. Njihovi predstavnici su već dva puta bili kod mene i ne vidim razlog da to ne uradimo. Sada se postavlja pitanje, zašto bismo mi davali nekom drugom, ako to možemo sami? Isključivo iz razloga što bi smanjivanje javnog duga popravilo kreditni rejting našoj državi, poboljšalo pristup finansijskim tržištima, čime bi uticali na sve kamate koje plaćamo po osnovu javnog zaduživanja”, naveo je Žugić.
Potencirao je da kretanje zarada zavisi od socijalnog dijaloga i analize fiskalne održivosti.
Izvor: rtcg.me
