Piše: Lav LAJOVIĆ
Osporava crnogorsku naciju - koja je navodno sotonska tvorevina, kako kaže u nečuvenoj izjavi iguman manastira Dajbabe u vrijeme popisa. Zatim, osporava njenu teritoriju koja je navodno komunistička tvorevina (izjava mitropolita Amfilohija)... Osporava i utvrđenu ganicu sa susjednim zemljama što je veoma delikatno bezbjednosno pitanje (slučaj Sutorine i episkopa hercegovačkog Grigorija), a da ne pričamo o čitavom nizu osporavanja jezika (naziva jezika i latinice kao pisma) pa do kulturoloških, arhitektonskih i drugog crnogorskog istrojskog naslijeđa.. Znamo li da Crna Gora je jedina dominantno pravoslavna zemalja u kojima se granice crkve ne podudaraju sa granicama države, samo naivni misle da je to slučajno, pa dobijamo slučaj sa elementima etnofiletizma, jer da na tlu Crne Gore djeluje pored MPC i još tri episkopije SPC, od kojih je jedna sa sjedištem u BiH koja se prostire do Herceg Novog a jedna u Srbiji-Mileševska eparhija, koja djeluje od Bijelog Polja do rijeke Tare. Kad se u taj kontekst stave i oni skandali sa Filaretom koji je prelazeći pješke preko Jabuke osporavao granični prelaz ili Amfilohijevu priču o Metohiji kao crnogorskoj teritoriji i to u sred ove napetosti oko utvrđivanja granice sa Kosovom, onda je jasno o čemu pričam.
Nepoštovanje Ustava: Vrhunac je nepoštovanje Ustava i zakona naše zemlje, kada SPC odbija je da se registruje kao sve ostale vjerske zajednice, sto je evropski standard... To se sve poijedično spušta na pastvu i multiplikuje, pa imamo slučaj da većina vjernika koji se izjašnjavaju kao srpske nacionalnosti imaju aktivnu ili latentnu rezistenciju prema svojoj Državi. Taj otpor je dubok , iracionalan i slojevit i osjeća se u vazduhu kao napetost. Da se razumijemo, neka svako djeluje u skladu sa svojim političkim interesima, ali jednu veoma važnu stvar mora znati, da ne može onda da se nazivaš hrišćaninom- pravoslavcem, znajući kako je istočno hrišćanstvo eksplicitno kad je ovo u pitanju.
Poštovati državne zakone i raditi za dobrobit društva suština je hrišćanskog i pravoslavnog bića, a opsjednutost nacijom i mržnja prema drugima, kao i traženje osvete za istorijske, ratne i druge nepravde je nedvosmisleno grijeh, i to veoma ozbiljan.
Istočno hrišćanstvo se bazira na integritetu vlasti: Da se ne bi smio davati pričest takvima. Istočno-hrišćanska politička teologija se bazira na integritetu državne vlasti koji proizilazi odozgo. Samo takvo poimanje Države, koju nećete pročitati u doktorskoj disertaciji knjizi jednog od najglasnijih glasnogovrnika SPC u Crnoj Gori, može da objasni utemeljenje državne sile ili države prava u vlasti Isusa Hrista, koji je "Kralj Kraljeva, Gospodar nad Gospodarima".. Upravu u odnosu na takav karakter vlasti koji je božanski, ona kod istočnih crkvenih otaca zadobija jednu vrstu liturgijske forme. Ali samo u Crnoj Gori, u čitavoj pravoslavnoj vaseljeni, u pojedinim crkvama nećete čuti da se mole za vlasti zemlje u kojoj žive, kršeći tako i Sveto Pismo i kanone... Riječ Božja zapovjeda da se vjernik moli za vlasti u onom mjestu gdje živi da bi zbog opšteg dobra i njemu bilo dobro, da "tih i miran život poživi u svakoj pobožnosti.."
Samo kod nas vjernikom se proglašava onaj nacionalista koji je u nekom buntu i "pravednom gnjevu" prema svojoj Državi, koju negira. Ne stide se ljudi a Boga se ne boje pa oholo i sa nepoštovanjem govore o državnim simbolima i našim državnicima koji predstavljaju vlasti ove države.
Hrist tako nije učio, postojanje države i njenih službenika je po promisli Božjoj, ona predstavlja božansku službu, a osobe koje vladaju Božiji su službenici – liturzi, zastupnici. Moć i integritet države dat joj je samoga Boga, čak i onda kada je karakter vlasti upitan i problematičan:
Mora se poštovati autoritet države: Država predstavlja jedini entitet koji je u stanju da prepozna neprijateljske elemente po mir, slobodu i bezbjednost zemlje i da zatraži od svojih građana spremnost da za svoju zemlju polože i sopstveni život. To je ono što je izdiže iznad svih drugih organizacija. Da bi sačuvala poredak, mir i stabilnost, oružane snage i zakonodavni sistemi trebaju garantovati pravno konstituisan poredak i autoritet države.
Poslanica Rimljanima 13:1-7 kaže i ne treba joj tumač: "Svaki čovjek treba da se pokorava pretpostavljenim vlastima. Jer nema vlasti a da nije od Boga; Bog je postavio vlasti koje postoje. Stoga, ko se protivi vlasti− protivi se Božijem poretku, a koji se protive primiće svoju osudu. Jer vladajući nisu strah za dobro djelo, nego za zlo. Ako pak hoćeš da se ne bojiš vlasti, čini dobro, pa će te vlast hvaliti. Ona služi Bogu za tvoje dobro. Ako pak činiš zlo, boj se; jer ne nosi mača uzalud. Ona je u službi Bogu, gnjevni osvetnik onome što čini zlo. Zato joj se treba pokoravati ne samo zbog gnjeva, nego i savjesti radi. Zbog toga plaćajte i poreze; jer su služitelji Božiji koji baš na tome rade. Svakom dajte ono što ste dužni: kome porez−porez, kome carinu−carinu, kome strah−strah, kome čast−čast.".Moram li eleborirati dalje pitanje crkvene imovine i plaćanje poreza i kakvo je stanje u Crnoj Gori?
Ako to ne činimo, mi automatski pokazujemo nepoštovanje prema Bogu, jer je On taj koji je postavio vlasti iznad nas. Kada je Apostol Pavle pisao pomenutu poslanicu on je bio pod Rimskom vlašću, tokom Neronove vladavine, vjerovatno najgoreg od svih rimskih Imperatora, a jedan o gorih u cijeloj istoriji... Pavle je uprkos tome priznavao njihovu vlast nad sobom. Kako mi možemo da činimo manje od toga? I kako možemo sebe nazivati hriščanima..
Legitimitet vlasti ima svoj božanski karakter i svrhu ali to nikako ne znači da se vlasti i državi na bilo koji način predpostavlja podredjenost Crkvi, kao sto mitroplit Amfilohije želi da to iskomunicira pričajuči evo 10 godina o vanvremenskom i vaseljesnkom karakteru crkve koja je starija i veća od Crne Gore, i to kad god se.otvori prica o postovanju države i njenih zakona, imovine i poreta..
Najveći politički teolozi današnjice su nedvosmisleni - Vlast je ustanovljena radi Hrista, ona služi Hristu, na taj način služi i njegovoj Crkvi. Hristovo gospodarstvo je nad svakom vlašću ali nipošto ne predstavlja gospodarstvo Crkve nad vlašću [svetovnim vlastima] , budući da je i sama Crkva podređena Hristovoj vlasti koji je njen poglavar. Država i Crkva u potpunosti su odvojene, dok u odnosu poslušnosti hrišćanina prema vlasti „on treba da se pokorava Hristu.“ Politička odgovornost pojedinca sastoji se u tome da on, pridržavajući se moralnih načela jevanđeoskog učenja i praktikovanjem hrišćanskih vrlina da najbolji mogući doprinos njegovoj društvenoj zajednici. Zato ne samo da se Crkva ne smije upuštati u bilo kakve forme politizacije religije niti zloupotrebe svjetovne vlasti. Koliko manje oni koji sebe hoće da nazovu "velikim pravoslavcima" a svim svojim djelovanjem i riječima se izruguju pa i mrze državu u kojoj žive oni danas, a sjutra će njihova djeca.
